Tko smatra da su potres i virus kazna Božja nije razumio ništa od Isusove poruke

Pandemija je prigoda da preispitamo naš način života

Kako se radovati što nam Gospodin govori i kroz ovo? Naime, Sveto Pismo, osobito Stari zavjet govori nam često o pošastima – prirodnim nepogodama i slično kroz koje je narod prolazio, razdoblja gladi, bolesti, Novi zavjet nam donosi osobe koje kroz težinu bolesti dolaze k Bogu. Možemo li i ovo dopuštenje shvatiti kao poziv na pokoru i obraćenje? Kao priliku da uvidimo gdje griješimo i da se okrenemo se Bogu?

Ne mislim da je pandemija Božji govor čovječanstvu. Ali mislim da je ona prigoda preispitivanja našeg načina života. Biblija ima puno svjedočanstava u kojima su nevolje bile prigoda za obraćenje, za samorefleksiju, za promjenu stava koji je bio neusklađen s Božjom voljom. Budući da je riječ o pandemiji, pokazuje nam se najprije naše ljudsko zajedništvo. Ono je puno vidljivije u ovakvim negativnim iskustvima, nego li u drugim, pozitivnim. Potom se pokazuju naše sebičnosti. Mi sebi umišljamo da smo širokogrudniji nego što jesno. Otkrijemo u banalnim sitnicama kako je teško voditi računa o drugima.

Virus Covid-19 nam je osvijestio koliko nam je važna sloboda kretanja i susretanja jednih s drugima, koliko su naši kontakti važni, kako lako i kako često utječemo jedni na druge. I možda nikada do sada nismo imali prigodu jasno vidjeti koliko daleko seže odgovornost jednih za druge. To što mi hoćemo je jedno, a to što mi stvarno činimo jedni drugima je drugo. Nitko ne želi zaraziti drugoga, a ipak su svi zaraženi kontaktom s nekim već zaraženim. Tako je i u drugim područjima života. To što stvarno činimo jedni drugima ne podudara se s onim što mi hoćemo. Kako u tom ne vidjeti važnost i snagu dvije zapovijedi ljubavi? Ljubav prema Bogu i drugima je trud da ono što stvarno činim bude u skladu s ljubavlju, s najboljim dobrom za drugoga. I kako ne vidjeti da se pitanje o Bogu i životu nazire tamo gdje opažamo svoje krhkosti i granice?

Okolnosti i stanje duha u kojem smo se našli, sveukupna situacija nije samo zemaljski virus, na ovo vjernik gleda očima Neba i vodstva Božjega. Kako izbjeći napast da se sve ovo događa izvan Božjeg vodstva isključivo na nekoj “epidemiološkoj razini”, da smo prepušteni samima sebi i svojim higijenskim strategijama?

Nismo prepušteni samima sebi. Neprestano dobivamo upute. Dobre, promišljene, učinkovite upute. Način kako se borimo protiv virusa ili protiv njegovoga brzog širenja je način kako svoje znanje i umijeće stavljamo u borbu protiv nevidljivoga neprijatelja. Otkrivamo da ima ljudi koji znaju više i bolje od nas i da su njihovi savjeti i upute dobronamjerni, razumljivi i pouzdani.

Nismo ostavljeni sami jer se komunikacijska tehnologija toliko razvila da svatko, doslovno baš svatko, u gotovo svakom trenutku može čuti važno i relevantno mišljenje o onom što nas se svih tiče. Ni tu nismo ostavljeni na milost i nemilost događanjima izvan našeg znanja i naše kontrole. Ljudima je najteže kada ne znaju što se s njima događa. Znanje olakšava i najzahtjevnije izazove. A naše trenutno stanje je da uglavnom znamo što se događa i što se od nas očekuje.

Tko smatra da su potres i virus kazna Božja nije razumio ništa od Isusove poruke

Odredba o slavljenju svete mise bez naroda izazvala je određeni raskol između vjernika pa i samih pastira, tako se s jedne strane vrlo glasno poziva na neposluh i možemo iščitati poruke da je primjerice tragedija uzrokovana potresom u Zagrebu zapravo “kazna” za prvu nedjelju bez vjernika na misi i da je znakovito da su baš crkve i katedrala pretrpjele veliku štetu.

Tko tako misli, Boga smatra osvetnikom koji jedva čeka kako bi se osvetio svojoj nevjernoj djeci. Takvoga Boga nije nam objavio Isus Krist. Podjednako bi se moglo reći da je potres i šteta na katedrali kazna Božja za neposluh tih svećenika svojim pastirima. Ni jedno ni drugo nije točno. I jedno i drugo su moraliziranje prirodnih katastrofa. Tko misli da je to Isusov stav, neka ode u Lukino evanđelje i pročita 13, 1 – 5. Isus ne može izravnije reći nego to što tamo kaže. Prirodne katastrofe nisu Božja kazna kojom on kažnjava ljude. Tko tako moralizira nije razumio ništa od Isusove radosne vijesti. Prirodne katastrofe i epidemije su prigoda da se obratimo i svoj život uredimo što je moguće bolje po Božjoj volji.

Izvor: https://duhovnost.net/fra-ante-vuckovic-potres-i-koronavirus-nisu-bozje-kazne-tko-tako-misli-nije-razumio-isusa/

 

Skip to content