Povijest župe – prvi spomen područja župe Sv. Martina na Muri povezan je uz samostan viteškog reda ivanovaca koji se nalazio u Novim Dvorima. Prvi popis župa u ovom kraju bio je izvršen 1334. godine i taj se popis čuva u arhivi Prvostolnog kaptola zagrebačkog. U tom se popisu spominju četiri župe koje u svojem imenu imaju Sv. Martina, ali nije napisano mjesto župe.
Pretpostavlja se i tako se i uzima da je 1334. godina prvi pisani dokaz o postojanju župe Sv. Martina biskupa u Sv. Martinu na Muri.
Sveti Martin na Muri leži na temeljima antičkog tj. rimskog naselja Hallicanuma, što se zaključilo na temelju pisanih antičkih izvora, između ostalog i putopisa Itinerarium Antonini iz 3.st.n.e. Na temelju toga izvršena su pokusna arheološka istraživanja 1977. i 1978. g. te sistematska iskopavanja 1985.g. koja su pokazala da je riječ o jednom većem antičkom naselju na površini od oko 2,5 – 3 km2.
Tijekom tih istraživanja nađeno je podosta arheološkog materijala. Od nepokretnog: ostaci temelja jednog antičkog objekta (vjerojatno rimska kuća), antički zid, baza kamenog stupa i mnoštvo građevinskog materijala što govori o intenzivnoj građevinskoj aktivnosti. Od pokretnog inventara nađeni su rimski novčići u rasponu od 1. – 4. st.n.e., fibule, glinene uljanice i keramičke posude. Da je Hallicanum bio malo veće središte potvrđuje i nalaz kamenog žrtvenika (are) koji je konzularni beneficijar Tit Caesernije Marcelin, upravitelj ovog naselja, posvetio vrhovnom rimskom božanstvu Jupiteru.
Nekada se Sveti Martin na Muri zvao Pomorje, kasnije se počeo nazivati Sveti Martin, a Mađari su ga nazvali Muraszentmárton.
Komunistički režim u bivšoj državi zabranio je ime Sveti, da bi današnji naziv bio ponovno vraćen 1990. godine.
Arheološki nalazi pokazuju da je u blizini župne crkve bila rimska vojarna-castrum. Sveti Martin na Muri se nalazi dakle na tadašnjoj granici Dalmacije i Iliricuma (Rimskog carstva). Strateška cesta prolazila je kroz naselje iz Ptuja (Petovium) za Szombathely u današnjoj Mađarskoj.
Mnogima danas nije poznato da je u prošlosti u okolici Svetog Martina na Muri bila razvijena i proizvodnja cigle. Poznate ciglane su bile u Bukovju, Svetom Martinu na Muri i Žabniku. Cigla se izrađivala ručno, što je bio težak i mukotrpan posao. Nakon izrade, cigla se sušila nekoliko dana na suncu, a onda se prišlo slaganju “peći”. Između cigle stavljao se lapor (sitni ugljen) iz “Međimurskih ugljenokopa” i šiblje. Kad je sve bilo posloženo, peć se namazala blatom i podložila vatra. Nakon nekoliko dana cigla je bila pećena i mogla se koristiti za zidanje. Mnoge su kuće izgrađene od te cigle, što je i danas vidljivo na kućama koje još uvijek nemaju fasadu.
Danas je župa Sveti Martin na Muri
najsjevernija župa u međimurskoj županiji
i u Republici Hrvatskoj,
i u našoj Varaždinskoj biskupiji.
Najsjevernije selo je Žabnik: 46°33′ S i 16°22′ I
Zaštitnik župe je Sv. Martin biskup.
Župa obuhvaća 14 sela koja broje zajedno 3850 stanovnika prema popisu stanovnika iz 2001. godine. Međutim u stvarnosti ih toliko nema jer mnogi imaju tu prijavljeno prebivalište, a ne žive tu – žive u Sloveniji, Austriji i Njemačkoj, pa čak i u Švicarskoj, a ima i nekoliko obitelji i u Nizozemskoj.
U župi je dosta razvijeno malo poduzetništvo, te je to razlog da su ljudi i relativno dobro zaposleni, ali koa što je i već navedeno jedan dio ih je zaposlen u inozemstvu.
Župnik župe Sv. Martina biskupa u Sv. Martinu na Muri je vlč. Ivan Herceg.
Župa osim župne crkve ima novosagrađenu crkvu u Hlapičini, kapelu koja potječe iz 17. stoljeća u Kapelščaku i niz manjih kapelica i križeva koji svjedoče o vjeri ove župe.