Caritas

Pojam volonter dolazi od lat. voluntas, što znači volja. Riječ je osobi koja dobrovoljno čini nešto dobro za drugoga, a pri tome ne očekuje nikakvu nagradu. Kao takvo, volonterstvo može i ne mora biti religiozno motivirano. Onaj, dakle, tko volontira, dobrovoljno daruje za druge i svoje vrijeme i svoje znanje i svoje snage i svoje vještine, a time ne samo da pomaže drugima, nego i oplemenjuje sebe.

Danas su lijepo razvijene i svima poznate različite volonterske akcije koje se provode unutar različitih udruga i organizacija, a neke od njih su npr. briga za starije osobe u staračkim domovima, briga za bolesne, briga za beskućnike, pomoć djeci s posebnim potrebama, pomoć osobama slabijeg ekonomskog statusa, pomoć nezaposlenima, pomoć u učenju, pomoć starijima po kućama, čišćenje okoliša, briga za životinje itd.

Može se reći kako je velika vrijednost volonterstva, a posebno se očituje u ovim vidovima: s jedne strane pomaže onima kojima je pomoć potrebna, ali istovremeno izgrađuje i onoga tko pomaže, potiče druge da i oni počnu pomagati, te na takav način pridonosi postizanju veće pravednosti u društvenoj zajednici.

Volonterstvo je dakako nešto što uvijek treba promicati i poticati sve ljude da se na svoj način pridruže volontiranju, međutim valja biti svjestan i činjenice da volontiranje ne mora uvijek biti pozitivno motivirano i u tom se smislu mogu uočiti i neke opasnosti.

Zato će Crkva radije govoriti o kršćanskoj ljubavi, nego o volonterstvu, jer ako je doista na djelu, kršćanska ljubav ne može imati nikakve negativne pozadine, jer je utemeljena na Dvjema zapovijedima ljubavi.

Isus tako na puno mjesta poziva svoje učenike da pokazuju kršćansku ljubav prema drugima, a ovdje ističemo samo nekoliko citata: „Ljubi Gospodina Boga…, ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga” (Mt 22,39)

„Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas”;  „Sve što želite da drugi vama čine, činite i vi njima”; 

„Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!”;

U tom će svjetlu Crkva isticati nerazdruživost koinonije i dijakonije. Koinonija označava zajedništvo, odnosno posvješćuje nam da smo svi braća u Kristu, koja posebnu snagu crpe iz Euharistije, a dijakonija označava važnost služenja, i to tako da služimo drugima kao Kristu. Idući za takvim značenjem ljubavi, Crkva se oduvijek brinula za potrebite, što već možemo vidjeti u izvještaju u Djelima apostolskim, gdje čitamo da je prvoj kršćanskoj zajednici sve bilo zajedničko i nitko nije ništa zvao svojim od onoga što je imao. Tijekom povijesti nastajale su mnogobrojne i različite bratovštine, udruge, hospiciji, sirotišta, bolnice, ubožnice itd., a imali su za cilj povezati duhovni i molitveni život s konkretnim pomaganjima bližnjima. U tom smislu posebno valja istaknuti svetog Vinka Paulskog i njegove redovnike lazariste i sestre milosrdnice, koji su prednjačili u pomaganju potrebitima. Nisu bili jedini, nego su ih mnogi slijedili. To se odnosi i na neke druge redovničke zajednice, ali i na laike, pa je stoga sasvim razumljivo što je u jednom trenutku povijesti Crkve došlo do osnivanja Caritasa, kao prepoznatljive katoličke humanitarne organizacije.

Nju je najprije za Zagrebačku nadbiskupiju osnovao zagrebački nadbiskup Antun Bauer 1933., a veliki joj je zamah dao Bauerov nasljednik – bl. Alojzije Stepinac. Taj su primjer s vremenom nasljedovale i druge biskupije, tako da se danas govori o djelovanju Caritasa na razini nacionalne Crkve, na razini biskupija i na razini župa. Time je Caritas naše biskupije započeo dugogodišnje humanitarno djelovanje putem kojeg je mnogim ljudima iskazana kršćanska ljubav i konkretna pomoć. To se posebno odnosi na vrijeme Drugog svjetskog i Domovinskog rata, te na Nedjelju Caritasa, ali i na uobičajeno svakodnevno djelovanje.

Nedjelja Caritasa se odlukom hrvatskih biskupa već više godina obilježava na Treću nedjelju došašća, a to je prigoda da postanemo svjesni i vlastitog zajedništva kao župne, biskupijske i nacionalne Crkve, te da iskažemo konkretnu pomoć onima kojima je pomoć potrebna. Milostinja toga dana ide izravno za pomoć najsiromašnijima, a uz nju se prikupljaju novčani i drugi prilozi, posebno oni koji su rezultat višednevnog odricanja i skupljanja novca u Caritasovim kutijicama ili kuvertama, a koje se također običavaju darovati u nedjeljnu milostinju.