Dragi naš župniče velečasni Mladene!
Danas zajedno s Vama, mi župljani župe Sv. Martina biskupa – Sveti Martin na Muri, zahvaljujemo za 35 godina Vaše svećeničke službe, a zahvaljujemo i za četiri godine s nama.
Gospodin je zaustavio svoj pogled na Vama i pozvao Vas 1978 godine u Pregradi u svećeničku službu, u godini kada ste ostali bez oca, oslonca Vaše obitelji. Darovao Vam je službu po kojoj ste , suobličeni Isusu Kristu − Glavi Crkve, svojim župljanima – postali navjestitelj Božje riječi i učitelj u vjeri, onaj koji nas posvećuje dijeleći nam svete sakramente i župnik ove župne zajednice. No, ljudski je život nepredvidiv i nesiguran. Nitko nam ne jamči da će se odvijati onako kako bismo mi to htjeli ili željeli. U jednom trenutku sve izgleda lijepo, blago i pitomo, a onda dođu teški olovni oblaci, digne se oluja, padne noć i ne vidi se ništa ispred nas. Svaki naš pokušaj je uzaludan i čini se da je došao kraj. I Vi ste župniče Mladene, zajedno sa svim svojim župljanima samo čovjek i vjernik pred Bogom. Iskustvo nemoćnog ribara na lađi na olujnom moru, kojemu se čini da Isus spava, a on pogiba, i Vaše je osobno iskustvo. Toliki ljudi kroz povijest, pitajući Isusa zašto za njih ne mari, zauzimaju stav buntovništva ili razočaranja, te za svoje životne poteškoće optužuju Boga i svoje bližnje. Što su bile istaknutije Vaše službe koje su Vam bile povjerene u Podravini, podsjetimo se ( istodobno 21 godinu župnik dviju župa i dekan u čak tri mandata, a četvrti mandat trebali ste započeti jer ste bili nanovo izabrani, ali zbog dolaska k nama, taj niz u Vašoj službi je završio), to je i Vaše takvo iskustvo nesigurnosti, samoće, straha za sebe i razočaranja u mnogo čemu, bilo snažnije i bolnije u Vama.“
„Kao ljudi i svećenici i mi župljani smo izloženi olujnom moru i kušnjama vjere, te pozvani svaki dan iznova odgovarati na pitanje tko je Isus.
Tko je On za mene?
Danas zasigurno sa zahvalnošću priznajete da su upravo ti bolni trenuci i oluje, kojima ste bili izloženi, bili trenuci Vašega osobitoga osobnoga rasta u vjeri, te osobnoga vjerničkoga predanja, koje Vas dalje nosi kroz život i kroz svećeničko svjedočanstvo vlastite vjere i osobnoga pouzdanja u Boga i predanja u njegove ruke.
I upravo ta Vaša osobna vjera, koja se rađala i produbljivala kroz bolne trenutke Vašega života između ostalog, iznenadne smrti trojice vaše braća u prometu u samo petnaest mjeseci, te nagle smrti Vaše majke kojoj je srce samo stalo ponajviše zbog učestalih molbi crkvene hijerarhije za promjenom župe, nosi Vas i danas, te grije vjeru i Vaših župljana. Nedostatak naše vjere je razlog našeg straha, buntovništva i razočaranja“.
„Možemo kao ljudi pomisliti da Isus drijema ili spava, da Bogu nije stalo do nas, da smo prepušteni sami sebi… Ali Božja riječ sve nas uči da je u životu važno znati prihvaćati iznenađenja, te se u nesigurnosti, vjernički prepuštati Božjem vodstvu; i da su za sve nas – i župljane i svećenike i za sve Bogu posvećene osobe – osobito plodne baš one krizne i olujne postaje našega životnoga hoda u kojima prije donošenja bilo kakvog zaključka zastajemo kako bismo Isusu odgovorili na njegovo pitanje: ‘
Tko sam ja za tebe?
Imaš li povjerenja u mene?
Imaš li vjere?’“.
„Danas svi mi i Vama i sebi želimo, da Vas u životu vazda prati Isusova riječ ohrabrenja, ljubavi i podrške:
Nemoj biti bojažljiv!
Prepusti se s povjerenjem u moje ruke“.
Naš župnik baš i ne voli da se vraćamo u prošlost, već mu je bitna sadašnjost i budućnost, a ja ne mogu se oteti dojmu da ne kažem nekoliko riječi o njemu:
Da budem iskren, kada ste došli k nama u župu i vrlo brzo krenuli u mnoge akcije ( nabave lustera u župnu crkvu i u Hlapičinu, u izgradnju župnog parka oko župne kuće, u generalnu obnovu župne kuće iz nutra i iz vana), priznajem da sam i ja dijelio mišljenje mnogih župljana, čemu sve tako naglo, mi to ne možemo, to su preveliki zahvati za naš mali kraj, ali bili smo u krivu, nismo bili dovoljno svjesni koliko ste bili uvjereni da ćemo mi to uspjeti, koliki je Vaš potencijal, Vaša sposobnost i Vaša želja i nastojanje da župa raste i razvija, te ne prestaje, a s tim Vašim nazovimo stilom igre rada i djelovanja na kojeg smo se polako priviknuli i prihvatili, došli smo ujedno do odgovora na pitanje:
A čemu čekati, zašto čekati, koga i što čekati u ovom iznimno turbulentnome vremenu u kojem se dešavaju značajna poskupljenja materijala, radova i usluga.
A Vi dakako paralelno sa materijalnim aktivnostima, nimalo niste popustili, već naprotiv dodatno pojačali duhovnu stranu djelovanja, te se zasigurno možemo svrstati u župe koje imaju pregršt vjerskih aktivnosti i događanja, tako da se ponekad pitam, hoćete li Vi to sve moći izdržati, pošto se da primijetiti da usprkos tome, da ste vrlo jaki i puni elana i energije, ipak u pozadini dosta često isplivaju stanovite zdravstvene tegobe koje su ponekad povezane čak sa bolničkim liječenjima i zahvatima ….
Velika Vam hvala dragi naš slavljeniče, za sve i neka Vam dragi Bog bude najveća nagrada, te neka Vas njegova ruka prati u sve dane Vašega života!
U ime župnih vijećnika, zvonara i nekih župljana, primite naš dar, dar koji je od srca za Vas, za sve ono što ste dosad i što ćete od sad činiti za sve nas!
Živjeli!!!