22.10.2024.
Slavlje 35.obljetnice vlč. Mladena Gorupića sa članovima Molitvene zajednice “BOG JE LJUBAV”.
Poruka molitvene zajednice “Bog je ljubav”;
Ležeći pred oltarom velebne zagrebačke katedrale, uz uzore Alojzija Stepinca, nadbiskupa Franju Kuharića i Vašu obitelj, duboko u srcu je odzvanjalo: “Bože, daj mi snage. Isuse, odabrao sam Tebe i Tebi želim služiti.” Ponijeli ste teret i križ služenja, ljubavi i iskušenja. Godine divnih ljudi i nezamislivih tragedija oblikovale su Vas. No, snaga i molitva Vaše majke te Ruka Nebeske Majke vodile su Vas i vode Vas u davanju sebe vjernicima – nama koji često nismo svjesni koliko svećenik izgara za spas svakog čovjeka. Sveta Majka Terezija rekla je: “Svaki čovjek je jedna kap, a puno kapi čini rijeku.” Vi, Velečasni Gorupiću, stvorili ste veliku rijeku ljubavi, vjere i istine u Isusu Kristu.
Hvala Vam.
Zajednica “Bog je ljubav”
Sv. Martin na Muri, 20. listopada 2024.
20.10.2024.
Dragi moji župljani!
Proslava jubileja uvijek je prigoda da se zaviri u prošlost, osvrne na sadašnjost i usmjeri pogled u budućnost. „Prosudbu mojega tridesetpetogodišnjeg djelovanja prepuštam dragom Bogu i vama, dragim župljanima.
Ipak, svjestan sam svojih slabosti i propusta koje sam kao župnik činio i zato molim Boga da mi oprosti.
Također, molim sve vas da mi oprostite ako sam vas bilo čime povrijedio ili sablaznio. Bilo je toga i sa strane župljana prema meni, zato i ja svima od srca opraštam“.
Zahvaljujem Bogu i svima vama, jer smo radili zajedno, jer ste me podržavali stvarno, konkretnim radom i suradnjom ali i molitvom, žrtvom i financijski. Napose zahvaljujem Ivi Kutnjaku – snehi, na svim poslovima koje obavlja.
Uzvratio Vam dragi Bog svojim milostima.
Posebno zahvaljujem svim članovima pastoralnog i ekonomskog vijeća na čelu s predsjednikom vijeća gospodinom Stankom Perčićem koji je pokretač mnogih akcija na duhovnom i materijalnom polju rada.
Zahvaljujem načelniku općine gosp. Martinu Srši i predsjedniku općinskog vijeća gosp. Ivici Kutnjaku, te predsjedniku mjesnog odbora Hlapičina gosp. Dragutinu Stojku, zatim, osnovnoj školi Sveti Martin na Muri i ravnateljici gospođi Petri Novinščak svima nabrojenima, na izuzetno dobroj suradnji, suradnji za dobro svih mještana naše općine i župe.
Zahvaljujem našim zvonarima iz Martina, Hlapičine i Kapelščaka na dobroj i zajedničkoj suradnji.Zahvala našim cemeštrima, onima koji su u službi i onima koji su zbog narušenog zdravlja pošteđeni službe.
Zahvaljujem kao predsjednik Caritasa, djelatnicima Caritasa na suradnji, molitvenim zajednicama „ Bog je ljubav“ i „Kursilju“ čiji sam i ja član, zahvaljujem našim zborovima ( starijim, mlađim i najmlađim i Hlapičinskom zboru ) i njihovim voditeljima Božidaru i Sebastijanu, zahvaljujem našim čitačima, ministrantima sa voditeljicom Stelom, izvanrednom djelitelju pričesti Miri Franji, zahvaljujem zboru Sv. Martin Hrvatske kulturno umjetničke udruge, našim Svetomartinskim mažoretkinjama, zahvaljujem našim vatrogascima Sv. Martina i Lapšine, našim lovcima, našim ribičima, zahvaljujem župnoj kuharici i njezinim pomoćnicama za sve što čine za nas, svakodnevno i na raznim svečanostima.
Od srca zahvaljujem svakom članu ove naše župne zajednice za svaku dobru riječ, ugodan pogled, topao smiješak, za svaku molitvu i darovani dar od srca!
Neka Vam dragi Bog bude najveća nagrada za svako učinjeno djelo, djelo od srca. Neka Vas sve prati njegov blagoslov na putu Vašega svagdanjeg života.
Sadašnjost i budućnost povjeravam Božjoj providnosti!
Zahvaljujem i svojoj obitelji, napose sestri, nećakinjama, nećaku, pokojnim roditeljima, braći, kao i rodbini, prijateljima i dobročiniteljima koji su me podržavali na svećeničkom putu.
Zahvaljujem Vam od srca na daru kojeg ste mi danas darovali!
Za sve Vas ovdje prisutne pripremili smo hranu, piće i kolače, pa Vas molim da malo ostanete na prostoru župnog parka i da se svi malo okrijepimo i zajednički po družimo!
20.10.2024.
Dragi naš župniče velečasni Mladene!
Danas zajedno s Vama, mi župljani župe Sv. Martina biskupa – Sveti Martin na Muri, zahvaljujemo za 35 godina Vaše svećeničke službe, a zahvaljujemo i za četiri godine s nama.
Gospodin je zaustavio svoj pogled na Vama i pozvao Vas 1978 godine u Pregradi u svećeničku službu, u godini kada ste ostali bez oca, oslonca Vaše obitelji. Darovao Vam je službu po kojoj ste , suobličeni Isusu Kristu − Glavi Crkve, svojim župljanima – postali navjestitelj Božje riječi i učitelj u vjeri, onaj koji nas posvećuje dijeleći nam svete sakramente i župnik ove župne zajednice. No, ljudski je život nepredvidiv i nesiguran. Nitko nam ne jamči da će se odvijati onako kako bismo mi to htjeli ili željeli. U jednom trenutku sve izgleda lijepo, blago i pitomo, a onda dođu teški olovni oblaci, digne se oluja, padne noć i ne vidi se ništa ispred nas. Svaki naš pokušaj je uzaludan i čini se da je došao kraj. I Vi ste župniče Mladene, zajedno sa svim svojim župljanima samo čovjek i vjernik pred Bogom. Iskustvo nemoćnog ribara na lađi na olujnom moru, kojemu se čini da Isus spava, a on pogiba, i Vaše je osobno iskustvo. Toliki ljudi kroz povijest, pitajući Isusa zašto za njih ne mari, zauzimaju stav buntovništva ili razočaranja, te za svoje životne poteškoće optužuju Boga i svoje bližnje. Što su bile istaknutije Vaše službe koje su Vam bile povjerene u Podravini, podsjetimo se ( istodobno 21 godinu župnik dviju župa i dekan u čak tri mandata, a četvrti mandat trebali ste započeti jer ste bili nanovo izabrani, ali zbog dolaska k nama, taj niz u Vašoj službi je završio), to je i Vaše takvo iskustvo nesigurnosti, samoće, straha za sebe i razočaranja u mnogo čemu, bilo snažnije i bolnije u Vama.“
„Kao ljudi i svećenici i mi župljani smo izloženi olujnom moru i kušnjama vjere, te pozvani svaki dan iznova odgovarati na pitanje tko je Isus.
Tko je On za mene?
Danas zasigurno sa zahvalnošću priznajete da su upravo ti bolni trenuci i oluje, kojima ste bili izloženi, bili trenuci Vašega osobitoga osobnoga rasta u vjeri, te osobnoga vjerničkoga predanja, koje Vas dalje nosi kroz život i kroz svećeničko svjedočanstvo vlastite vjere i osobnoga pouzdanja u Boga i predanja u njegove ruke.
I upravo ta Vaša osobna vjera, koja se rađala i produbljivala kroz bolne trenutke Vašega života između ostalog, iznenadne smrti trojice vaše braća u prometu u samo petnaest mjeseci, te nagle smrti Vaše majke kojoj je srce samo stalo ponajviše zbog učestalih molbi crkvene hijerarhije za promjenom župe, nosi Vas i danas, te grije vjeru i Vaših župljana. Nedostatak naše vjere je razlog našeg straha, buntovništva i razočaranja“.
„Možemo kao ljudi pomisliti da Isus drijema ili spava, da Bogu nije stalo do nas, da smo prepušteni sami sebi… Ali Božja riječ sve nas uči da je u životu važno znati prihvaćati iznenađenja, te se u nesigurnosti, vjernički prepuštati Božjem vodstvu; i da su za sve nas – i župljane i svećenike i za sve Bogu posvećene osobe – osobito plodne baš one krizne i olujne postaje našega životnoga hoda u kojima prije donošenja bilo kakvog zaključka zastajemo kako bismo Isusu odgovorili na njegovo pitanje: ‘
Tko sam ja za tebe?
Imaš li povjerenja u mene?
Imaš li vjere?’“.
„Danas svi mi i Vama i sebi želimo, da Vas u životu vazda prati Isusova riječ ohrabrenja, ljubavi i podrške:
Nemoj biti bojažljiv!
Prepusti se s povjerenjem u moje ruke“.
Naš župnik baš i ne voli da se vraćamo u prošlost, već mu je bitna sadašnjost i budućnost, a ja ne mogu se oteti dojmu da ne kažem nekoliko riječi o njemu:
Da budem iskren, kada ste došli k nama u župu i vrlo brzo krenuli u mnoge akcije ( nabave lustera u župnu crkvu i u Hlapičinu, u izgradnju župnog parka oko župne kuće, u generalnu obnovu župne kuće iz nutra i iz vana), priznajem da sam i ja dijelio mišljenje mnogih župljana, čemu sve tako naglo, mi to ne možemo, to su preveliki zahvati za naš mali kraj, ali bili smo u krivu, nismo bili dovoljno svjesni koliko ste bili uvjereni da ćemo mi to uspjeti, koliki je Vaš potencijal, Vaša sposobnost i Vaša želja i nastojanje da župa raste i razvija, te ne prestaje, a s tim Vašim nazovimo stilom igre rada i djelovanja na kojeg smo se polako priviknuli i prihvatili, došli smo ujedno do odgovora na pitanje:
A čemu čekati, zašto čekati, koga i što čekati u ovom iznimno turbulentnome vremenu u kojem se dešavaju značajna poskupljenja materijala, radova i usluga.
A Vi dakako paralelno sa materijalnim aktivnostima, nimalo niste popustili, već naprotiv dodatno pojačali duhovnu stranu djelovanja, te se zasigurno možemo svrstati u župe koje imaju pregršt vjerskih aktivnosti i događanja, tako da se ponekad pitam, hoćete li Vi to sve moći izdržati, pošto se da primijetiti da usprkos tome, da ste vrlo jaki i puni elana i energije, ipak u pozadini dosta često isplivaju stanovite zdravstvene tegobe koje su ponekad povezane čak sa bolničkim liječenjima i zahvatima ….
Velika Vam hvala dragi naš slavljeniče, za sve i neka Vam dragi Bog bude najveća nagrada, te neka Vas njegova ruka prati u sve dane Vašega života!
U ime župnih vijećnika, zvonara i nekih župljana, primite naš dar, dar koji je od srca za Vas, za sve ono što ste dosad i što ćete od sad činiti za sve nas!
Živjeli!!!
19.10.2024.
U subotu 19. listopada 2024. održan je koncert tradicionalnih marijanskih popevki u Svetom Martinu na Muri u organizaciji HKUU Sveti Martin. Opus tradicionalnih popevki bio je bogat i raznolik – onak kak’ se popejvalo i popejvle pre meši.
Nakon koncerta uslijedilo je ugodno druženje, pjevanje i smijeh, pa nam je i krivo bilo ići doma!
Hvala župniku Mladenu Gorupiću na upućenim riječima nakon koncerta kao i poklonjenim tekućim i jestivim pitanjima (koji je bilo zaista puno), no najviše na riječima motivacije i ohrabrenja za rad i trud!
12.10.2024.
U velikoj dvorani župnog dvora održan je susret ministranata, koji je vodila Stela Podgorelec, voditeljica ministranata. Uz molitvu, edukativne aktivnosti i druženje, sudionici su imali priliku produbiti svoju vjeru i zajedništvo. Susret je prošao u ugodnoj atmosferi, a ministranti su se vratili kućama ispunjeni novim znanjem i duhovnom snagom.
