18.03.2026.
Održan je Kursiljo za krizmanike – posebno i nadahnjujuće iskustvo koje je ostavilo dubok trag u srcima mladih.
Kroz zajedništvo, molitvu, razgovor i svjedočanstva, krizmanici su imali priliku bolje upoznati sebe, svoju vjeru i važnost osobnog odnosa s Bogom. Ovakvi susreti nisu samo priprema za sakrament potvrde, već i snažan poticaj za život ispunjen vrijednostima, ljubavlju i odgovornošću.
Kursiljo ima veliku važnost jer mladima daje priliku da zastanu, promišljaju i osjete pripadnost zajednici koja ih podržava na njihovom životnom i duhovnom putu.
Hvala svima koji su sudjelovali i doprinijeli ovom lijepom događaju.
14.03.2026.
Draga braćo i sestre, u nedjelju, 8. ožujka, naša je župna zajednica imala milost sudjelovati u pobožnosti križnoga puta. Iako zbog nedavne operacije nisam mogao biti s vama tijekom cijeloga puta, moje je srce bilo uz vas, a s velikom radošću i zahvalnošću slušao sam svjedočanstva o molitvenom i dostojanstvenom ozračju koje je pratilo naš zajednički hod.
Prije svega zahvaljujemo dragome Bogu na darovanom danu i lijepom vremenu. Sunce koje nas je grijalo i blagi povjetarac koji nas je povremeno osvježavao kao da su i sami bili tihi pratitelji naše molitve i razmatranja Kristove muke.
Od srca zahvaljujem svima koji su sudjelovali u pripravi i ostvarenju ovoga križnoga puta. Hvala onima koji su s ljubavlju pripremili razmatranja, onima koji su predvodili molitvu krunice i pjevanje, kao i svima koji su ponijeli križ i sudjelovali u pobožnosti. Posebno raduje što su mnogi župljani rado sudjelovali u molitvi i pjesmi, a neki su spontano poželjeli i sami ponijeti križ barem dio puta. Takvi trenuci svjedoče živu vjeru i duboko zajedništvo naše župne obitelji.
Iskrena hvala i župnom Caritasu te dobrim mještanima Hlapičine na srdačnom gostoprimstvu, na toplim i hladnim napitcima, hrani i kolačima kojima su okrijepili sudionike na kraju puta. Hvala našim vatrogascima koji su brižno pratili i usmjeravali križni put te tako doprinijeli sigurnosti i redu. Zahvaljujem i svima koji su svojim trudom zabilježili ove lijepe trenutke kako bi uspomena na ovaj događaj ostala trajna.
Jedno svjedočanstvo posebno me dirnulo: netko od sudionika rekao je kako su ga duboko dotaknuli trenuci tišine tijekom hoda – pjev ptica, šum vjetra i sabrana molitva naroda Božjega. U toj jednostavnosti i tišini osjetila se posebna ljepota pobožnosti: bez buke i galame, u dostojanstvu i miru koji dolaze iz iskrene molitve.
Možda broj sudionika nije bio velik, ali bio je iskren. Oni koji su došli, došli su s pravom nakanom: moliti, razmatrati Kristovu muku i zajedno nositi križ na putu vjere.
Zato svima od srca zahvaljujem. Raduje me naše zajedništvo, međusobna podrška i želja da zajedno živimo i svjedočimo svoju vjeru.
Neka nas ovaj križni put ohrabri da i u svakodnevnom životu vjerno hodimo uz Krista, koji je za nas nosio križ, kako bismo s Njime jednom sudjelovali i u radosti uskrsnuća.
Neka Gospodin svima uzvrati obiljem svoga blagoslova. Vaš župnik!
09.03.2026.
Dana 8. ožujka 2026. u našoj je župi održan Križni put po župi, u kojem su sudjelovali brojni vjernici. U molitvi i zajedništvu prošli smo postaje razmatrajući Kristovu muku te tako produbili korizmeno vrijeme.
Župnik zahvaljuje svima koji su sudjelovali, pomogli u organizaciji i svojim dolaskom doprinijeli dostojanstvenom i molitvenom ozračju ovog pobožnog hoda.
Neka nam ovo zajedništvo bude poticaj da i dalje ustrajno živimo svoju vjeru i korizmeni put obraćenja.
09.03.2026.
Dolaskom proljeća započeli su i radovi uređenja župnog vrta. Kako bi prostor oko župe bio uredan i ugodan za boravak, obavljeni su prvi proljetni poslovi čišćenja, uređenja i pripreme vrta za novu sezonu.
U radovima su pomogli župni vijećnici Ivan Turk i Ivan Modlic, koji su svojim trudom i zalaganjem doprinijeli uređenju vrta i okoliša župe. Njihova spremnost na pomoć i briga za zajednički prostor lijep su primjer zajedništva i brige za našu župnu zajednicu.
Zahvaljujemo im na uloženom vremenu i radu te na doprinosu da naš župni vrt bude uredan i lijep za sve vjernike i posjetitelje.
19.02.2026.
U našoj župnoj crkvi održana je sveta misa povodom Pepelnice, kojom započinje korizmeno vrijeme – razdoblje duhovne priprave za najveći kršćanski blagdan, Uskrs. Misno slavlje predvodio je vlč. Mladen Gorupić, koji je u svojoj propovijedi vjernike potaknuo na iskreno obraćenje, unutarnju promjenu i povratak Bogu.
Pepelnica nas svake godine iznova podsjeća da je korizma više od običaja – ona je poziv na ozbiljan duhovni hod, na preispitivanje vlastitog života i na jačanje vjere kroz molitvu, post i dobra djela.
Simbolika pepela – podsjetnik na prolaznost i poziv na obraćenje
Poseban dio misnog slavlja bio je obred pepeljenja, kada svećenik posipa pepeo po glavi vjernika uz riječi:
„Obrati se i vjeruj Evanđelju“
ili
„Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti.“
Pepeo je snažan kršćanski simbol. On nas podsjeća na prolaznost ljudskog života, ali i na istinu da bez Boga čovjek ostaje prazn. Ujedno, pepeo je znak poniznosti i kajanja, znak čovjekove spremnosti da prizna vlastite slabosti i otvori srce Božjoj milosti.
16.02.2026.
Caritas Varaždinske biskupije organizirao je u subotu, 7. veljače tradicionalni Susret voditelja i suradnika župnih Caritasa. Susret je započeo slavljem svete mise u varaždinskoj katedrali koju je predvodio varaždinski biskup Bože Radoš, a koncelebrirali su vlč. Leonardo Šardi, predsjednik Caritasa Varaždinske biskupije, preč. Mario Kopjar, vlč. Damir Slamek, župnik u Koprivničkom Ivancu te vlč. Josip Špoljarić, župni vikar u Nedelišću.
Uvodeći u misno slavlje biskup je pozdravio voditelje i suradnike župnih Caritasa koji su se okupili sa svih strana varaždinske biskupije kako bi najprije proslavili Gospodina, slušali Njegovu riječ te promišljali o svojem pozivu. Podsjetio je i kako je prva subota u mjesecu dan molitve za svećenička i redovnička zvanja te je pozvao okupljene da mole na tu nakanu, ali i za djelatnike i volontere župnih karitasa, da im Bog otvori srce i pomogne pravilno usmjeravati snage i pomoć prema onima kojima je najpotrebnija.
U propovijedi je biskup Radoš okupljene usporedio s apostolima koji su se vratili Isusu kako bi mu ispričali što su činili na svome poslanju. „I mi smo danas došli s istom nakanom, da Isusa izvijestimo o onome što smo činili“, rekao je. Protumačio je nadalje kako je Isusov poziv u osamu nužna stanka u služenju, dodavši „za nas je to osamljeno mjesto ova crkva i današnji dan. Unatoč svakodnevnoj užurbanosti, u kojoj ljudi dolaze i odlaze, a svatko je zaokupljen svojim poslovima, ovaj dan posvećujemo zajedništvu s Gospodinom u osami, kako bismo mu iznijeli ono što nam je doista bitno.“
Osvrćući se na starozavjetni lik Salomona, biskup je istaknuo njegovu molitvu kao primjer ispravnog traženja pred Bogom. „On ne traži bogatstvo ni moć, nego mudro srce“, odnosno, kako je protumačio biskup, „poslušno srce, da zna slušati Boga i dobro prosuđivati što je potrebno narodu“. Naglasio nadalje biskup Radoš kako Salomon razumije da upravlja ne svojim, nego „Božjim narodom“.
Govoreći o suboti kao Marijinu danu, biskup je Mariju predstavio kao uzor poslušnog srca koje zna slušati Božju riječ. „Marija ima srce u koje Bog može zapisati svoje riječi“, rekao je biskup podsjetivši na njezinu poruku iz Kane Galilejske: „Sve što vam kaže, učinite“, čime „Marija uči učenike, cijelu Crkvu i sluge da slušaju Njega i da po toj riječi djeluju, da učine sve što im On kaže, jer je to za njihovo dobro“.
Zaključujući, biskup Radoš je istaknuo da Bog uvijek daje „više i bolje nego što mi tražimo“, te kazao okupljenima: „Gospodin nas poziva da ne tražimo previše ‘to, to i to’, nego da nam otvori srce kako bismo srcem znali gledati potrebe drugih i na njih odgovoriti onako kako Bog želi. On će nam dati i put, i način, i ono što trebamo ponijeti onima kojima Bog želi doći po nama…U svakom daru koji Bog daje uvijek su na dobitku dvoje: oni po kojima dar dolazi i oni kojima se daruje. Draga braćo i sestre, Bog nas je izabrao da budemo volonteri u srcu Crkve, u Caritasu, jer želi obogatiti i nas, a po nama i one za koje ima srca, tražeći put upravo kroz naše srce. Neka nam Gospodin udijeli milost dobrog slušanja, razlučivanja i otvorenosti srca, kako bismo mogli živjeti po njegovu srcu, po uzoru na prečisto srce Blažene Djevice Marije.“
Susret voditelja i suradnika župnih Caritasa nastavljen je u Pastoralnom centru gdje je nakon uvodnog pozdrava biskupa Radoša i ravnatelja Caritasa Varaždinske biskupije Elvisa Gotala, vlč. Leonardo Šardi održao je prigodno predavanje pod naslovom Caritas – služenje Kristu u siromašnima.
U svom izlaganju govorio je o karitativnom djelovanju kao jednom od temeljnih stupova poslanja Crkve, s navještajem Riječi Božje i slavljem sakramenata, istaknuvši da se ta tri područja ne mogu odvajati jedno od drugoga. Naglasio je da Caritas nije tek humanitarna organizacija, nego konkretni izraz vjere u Boga koji je ljubav, te da se služenje siromašnima rađa iz osobnog susreta s Kristom.
Vlč. Šardi je prema enciklici pape pape Benedikta XVI., Deus Caritas est podsjetio kako se kršćanska ljubav ne svodi na osjećaj ili tehničku pomoć, nego na darivanje sebe, po uzoru na Krista koji se potpuno predao čovjeku. Istaknuo je da se u siromašnima i patnicima prepoznaje sam Krist te da ljubav prema bližnjemu ne može biti odvojena od ljubavi prema Bogu, osobito od euharistijskog zajedništva koje nadahnjuje i osnažuje karitativno djelovanje.
Poseban naglasak stavio je na pitanje kako danas služiti čovjeku. Upozorio je da suvremeno društvo, uz materijalno siromaštvo, sve više obilježavaju i novi oblici krhkosti i patnje, poput usamljenosti starijih osoba, ovisnosti, migracija, invaliditeta i društvene isključenosti. Naglasio je da Caritas treba prepoznati te potrebe i odgovoriti ne samo materijalnom pomoći, nego blizinom, slušanjem i darom vlastitoga vremena. Kao važne oblike suvremenog karitativnog djelovanja istaknuo je redovite posjete starijima i nemoćnima, susrete u župnim zajednicama te trajnu prisutnost uz korisnike, a ne samo povremene blagdanske akcije.
Govoreći o ulozi suradnika župnih Caritasa, vlč. Šardi je naglasio važnost odgoja mladih za solidarnost i suosjećanje, istaknuvši da se mlade treba konkretno uključivati u karitativno djelovanje kako bi kroz susrete s ljudima na marginama društva rasla njihova empatija i odgovornost. Upozorio je da Caritas ne smije biti shvaćen isključivo kao sustav socijalne pomoći, nego kao mjesto osobnog susreta, gdje se vjera ne nameće, nego se svjedoči djelima ljubavi.
Zaključujući predavanje, vlč. Leonardo Šardi je poručio kako karitativno djelovanje ostaje trajna zadaća Crkve i svakog vjernika, naglasivši da ljudi u potrebi trebaju više od materijalne pomoći, trebaju osjetiti da su viđeni, prihvaćeni i ljubljeni. Upravo kroz takvo služenje, istaknuo je, Bog nastavlja ljubiti svijet po rukama i srcima svojih vjernika, osobito onih koji se uključuju u rad župnih Caritasa.
Nakon predavanja ravnatelj biskupijskog Caritasa Elvis Gotal pozvao je okupljene na iznošenje vlastitih iskustava i izazova u župnim Caritasima te se razvio bogat i plodonosan razgovor. Na kraju susreta voditelji župnik Caritasa predali su svoja godišnjih izvješća.
