Draga braćo i sestre u Kristu,
poštovani članovi Župnog vijeća, dragi gosti, prijatelji i dobročinitelji naše župe,
u ovom milosnom trenutku, pred oltarom Gospodnjim, želim izreći riječi koje nisu samo moje, nego riječi moga srca i moje zahvalnosti svima vama.
Prije svega, zahvaljujem predsjedniku našeg Župnog vijeća, gospodinu Stanku, na toplim i velikodušnim riječima. Dok sam slušao njegov govor, osjećao sam kako me obuzima duboko ponizno divljenje — jer ono što ste opisali nije djelo jednog čovjeka, nego plod Božje milosti i žive vjere ove župne zajednice.
Kada me je naš biskup povjerio ovoj župi prije pet godina, došao sam s jedinom željom: biti vaš župnik tako da u meni prepoznate služitelja Kristova, a ne gospodara; brata i pastira, a ne upravitelja.
Došao sam usred teških dana pandemije, u tišini, s molitvom u srcu. Ali već tada sam osjetio da dolazim u zajednicu koja vjeruje, koja se nada, koja ljubi. Zajednicu koja zna da je Bog prisutan ondje gdje se braća i sestre okupljaju u Njegovo ime.
Danas, nakon pet godina našega zajedničkog hoda, želim reći jedno veliko — hvala.
Hvala vama, dragi župljani, što ste me primili kao svoga. Hvala što ste zajedno sa mnom gradili i obnavljali ne samo crkve i prostore, nego i ono najvažnije — duhovni život naše župe.
Želim zahvaliti svim suradnicima koji svojim služenjem nose i oblikuju život ove župne zajednice.
Hvala Župnom vijeću, koje mudro i odgovorno savjetuje i podržava sve što činimo.
Hvala Župnom caritasu, koji kroz nesebičnu dobrotu i brigu dopire do onih najpotrebnijih, tiho i skromno čineći djela milosrđa koja griju srce cijele župe.
Hvala našim molitvenim zajednicama, koje svojim ustrajnim molitvama drže našu župu u duhovnoj snazi i Gospodinu prikazuju sve naše potrebe, radosti i križeve.
Hvala čitačima, koji Božju riječ donose s ambona i pomažu da je slušamo s pozornošću i vjerom.
Hvala ministrantima, koji s radošću i marljivošću služe oko oltara, obogaćujući liturgiju i svjedočeći radost mladenačke vjere.
Danas posebno želim izreći jedno veliko, od srca iskreno hvala našim zborovima i pjevačima.
Hvala vam što svojim glasovima otvarate naša srca Bogu, što našim liturgijama darujete toplinu, dubinu i svečani sjaj. Vaša ustrajnost, predanost i ljubav prema glazbi i liturgiji neprocjenjiv su dar zajednici.
Isto tako, želim izreći osobitu, duboku zahvalnost našim zvonarima — kako u Hlapičini, tako i u našoj župnoj crkvi.
Hvala vam što svojim služenjem dozivate narod Božji na molitvu, što glas naših zvona podsjeća da je Bog stalno prisutan među nama. A posebno zahvaljujem zvonarima iz župne crkve koji cijele godine kite crkvu iz svoje vlastite blagajne, čineći to tiho, velikodušno i s ljubavlju. Vaša skromnost i briga za ljepotu Božjeg doma pomažu župi da sredstva usmjerimo na druge potrebe. Neka vam Gospodin stostruko uzvrati za svu vašu dobrotu.
Hvala vam svima za svaki trenutak zajedništva: za klanjanja pred Presvetim, za molitvene susrete, za sakramente koje smo zajedno slavili, za povjerenje koje ste mi ukazali u radostima i u trenucima boli. Ako je učinjeno nešto dobro, ako je išta izgrađeno, uređeno ili obnovljeno — neka se sve to pripiše najprije Bogu, a zatim vama, dragim župljanima, koji ste uvijek stajali uz mene.
Ništa ne može izrasti bez zajedništva — a naše je zajedništvo dar koji nadilazi naše snage.
Danas želim zahvaliti i našem biskupu, kao i svim institucijama koje su pomagale, ali nadasve želim zahvaliti vama, ljudima koji ovu župu nose u srcu, koji je vole, brane i grade.
Danas, u ovom posebnom trenutku naše petogodišnje zajedničke službe, želim također zahvaliti za darove koje ste mi, dragi župljani, s ljubavlju pripremili.
Vaša pažnja, srce i velikodušnost u ovim darovima nisu samo materijalni znakovi, već izraz zajedništva, poštovanja i vaše ljubavi prema meni, kao vašem župniku.
Isto tako, želim od srca zahvaliti i našoj dragoj kuharici Katici.
Pet godina ste uz nas, tiho i predano služite, kuhate, čistite i brinete o svemu što župni dom čini toplim i gostoljubivim.
Danas, kada primate dar od župljana, znajte da je to znak naše duboke zahvalnosti i poštovanja za sve što činite, svakoga dana, s osmijehom i ljubavlju.
Vaši darovi i pažnja podsjećaju nas da zajednica nije samo mjesto – ona je srcem i djelima ispunjena obitelj.
Hvala vam na svemu, i neka Gospodin stostruko uzvrati za svu vašu dobrotu i velikodušnost.
Draga braćo i sestre, molim Gospodina da vas nagradi za svako dobro koje ste učinili:
za svaku molitvu, svaku žrtvu, svaki dar, svaku ruku rada i ljubavi.
Molim ga da u vaše domove izlije mir, zdravlje i radost;
da blagoslovi vaše obitelji, djecu i mlade;
da utješi bolesne i ožalošćene;
da nas sve vodi putem vjere, nade i ljubavi.
Za sebe molim samo ovo: da i dalje mogu služiti u poniznosti, s vedrinom i predanošću, da moj život bude koristan za ovu zajednicu i da nikada ne zaboravim da sam ovdje poslan služiti, a ne biti služen.
Neka nas u našem zajedničkom hodu prati zagovor naše nebeske Majke, Blažene Djevice Marije, i našeg zaštitnika svetog Martina, koji nas uči darivanju, jednostavnosti i ljubavi prema bližnjemu.
Od srca vam zahvaljujem za sve što jeste i za sve što činite.
Neka vas Gospodin obilno blagoslovi!
