BOLESNIČKO POMAZANJE
Bolesničko pomazanje je sakramenat kojemu je svrha da dade osobite milosti kršćaninu koji proživljava tegobe vezane uz teške bolesti ili starost.
Gdje je temelj sakramenta bolesničkog pomazanja?
Temelj nalazimo u Svetom pismu: “Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika! Gospodin će ga podići i, ako je sagriješio, oprostit će mu se.” (Jak 5,14-15).
Kada se može primiti sakrament bolesničkog pomazanja?
Vrijeme pogodno za primanje svetog pomazanja sigurno je kad vjernik zbog bolesti ili starosti počinje biti u životnoj pogibelji. Svaki put kada kršćanin teško oboli, može primiti sveto pomazanje, isto tako nakon primanja, kad se bolest pogoršala. Ako se radi i o bolesti pishičke ili duhoven naravi može se primiti bolesničko pomazanje
Tko može dijeliti taj sakrament?
Samo svećenici (prezbiteri i biskupi) mogu dijeliti sakrament bolesničkog pomazanja; pri dijeljenju služe se uljem blagoslovljenim od biskupa ili, po potrebi, od samoga svećenika služitelja.
Bitna radnja u slavlju sakramenta jest mazanje bolesnika na čelu i rukama (po rimskom obredu) ili na drugim dijelovima tijela (na Istoku); mazanje je popraćeno liturgijskom molitvom svećenika slavitelja kojom zaziva posebnu milost ovog sakramenta.
Važno!!! Ne treba se čekati zadnji trenutak prije smrti pa primiti bolesničko pomazanje, ili ga ne primiti jer se zakasnilo. Nego kada se bolest pojavi i u nekom početnom stadiju treba pozvati svećenika. Ne treba se bojati da, tko primi bolesničko pomazanje, da će odmah umrijeti, jer se prilikom pomazanja moli i za ozdravljenje i mnogi ozdrave nakon toga. Ako se radi o starijim ljudima, mogu jednom godišnje primiti bolesničko pomazanje bez obzira na bolest. Bog nam preko tog sakramenta daje neprocjenjive milosti, stoga ih se ne treba bojati primati! U bolnici obično postoji svećenik koji je na raspolaganju, a u župi je to župnik.