+385 40 868 133 ured@svetimartin-zupa.hr

Sprovod Barbare Hren – Majke Dvojice Svećenika

Dodano : 27.11.2024

Danas je u župnoj crkvi održan sprovod Barbare Hren, majke dvojice svećenika, preč. Vladimira Hrena i msgr. Ivana Hrena. Svetu misu zadušnicu predslavio je mons. Bože Radoš, biskup varaždinski, u zajedništvu s biskupima mons. Mijom Gorskim, pomoćnim biskupom zagrebačkim, mons. Vjekoslavom Huzjakom, biskupom bjelovarsko-križevačkim, i mons. Vladom Košićem, biskupom sisačkim, koji je predvodio sprovodne obrede.

Na oproštaju od pokojne Barbare okupilo se više od 80 svećenika i mnoštvo vjernika koji su došli izraziti svoju sućut i molitveno se oprostiti od nje.

Izraze sućuti u ime zagrebačkog nadbiskupa pročitao je mons. Mijo Gorski, dok je izraze sućuti u ime kardinala Josipa Bozanića prenio profesor Večković. Sućut u ime župne zajednice izrazio je župnik vlč. Mladen Gorupić, dok je u ime generacije preč. Vladimira Hrena govorio vlč. Ivica Filipčić. U ime obitelji zahvalnu riječ i izraze sućuti uputio je msgr. Ivan Hren.

Neka Gospodin, izvor svakog mira i nade, podari pokojnoj Barbari vječni pokoj u svome kraljevstvu, a njezinoj obitelji i svima koji su je poznavali snagu i utjehu u vjeri.

Mnogo poštovani oci biskupi, svećenici, časne sestre, ožalošćena obitelji, rodbino, draga braćo i sestre!

Danas smo ovdje, kako bismo odali posljednju počast dragoj Barbari, zvonarici naše župe. Iako u srcima osjećamo tugu zbog njenog odlaska, nekako nam je utješno znati, da je Barbara ostavila neizbrisiv trag u našim životima i u zajednici koju je neizmjerno voljela.

Barbara nas je napustila u trenucima kada se njezina obitelj pripremala proslaviti njezin devedeseti rođendan koji je danas.

U ovim trenucima tuge, prisjećamo se njenog života, ispunjenog ljubavlju, predanošću i služenjem, koji je s ponosom vršila tijekom mnogog godina.

Još kao mlada djevojka, pomagala je u svim poslovima tadašnjem župniku, a od 1955. godine, zajedno sa svojim voljenim suprugom Martinom postala je zvonarica. Njihova ljubav, predanost i zajedništvo, primjer su svima nama.

Nakon Martinove smrti 1991. godine, Barbara nije odustala od službe, niti se povukla u tišinu. Štoviše, preuzela je odgovornost sa strašću koja je nadahnjivala sve nas. Njezina samostalna zvonarska služba trajala je više od dvadeset godina, a ona nije bila samo zvonarica, već i srce i duša i podrška – župnicima i župi.

Usprkos ne nastavlja tradiciju, sijajući svjetlom ljubavi prema Bogu i svomu suživotnicima. Imala je posebno umijeće povezivanja ljudi, pružanja utjehe i podrške onima koji su je trebali.

Kao samozatajna žena, nikada nije tražila priznanje. Njezina zadivljujuća sposobnost podrške i podrške župnicima bila je očigledna. Bez obzira na to koliko je posao bio, uvijek je bila spremna pomoći, s osmijehom koji je dolazio iz njezinog mira i srca.

Osjećaj smo domaćinstva kod nje nalazili u mirisu svježe pečenog kruha koji bi dolazila s toplim riječima pospremljena i govora.

u tom kontekstu, stvarajući toplinu zajedništva i osjećaj pripadnosti.

Barbara je cijelim svojim životom ostavila primjer nesebične ljubavi, predanosti i služenja zajednici. Bila je pravi oslonac svojoj obitelji i župi, uvijek spremna pomoći i podržati druge.

U obitelji, zajedno sa svojim suprugom Martinom, usadila je ljubav prema vjeri, a tu je ljubav prenijela i na svoju djecu: Vladimira, Ivana, Branka, Vesnu i Suzanu.

Neka Gospodin, koji je bio središte njezina života, primi Barbaru u svoje nebesko kraljevstvo i podari joj vječni mir. Njezino djelo i predanost ostaju duboko urezani u srcima svih koji su je poznavali.

 

Pročitajte još