UPUTA SVEĆENICIMA ZA BOŽIĆNI POHOD OBITELJIMA I BLAGOSLOV KUĆA

Draga braćo svećenici,

od srca vas, u ove svete dane došašća, iskreno pozdravljam. Dijelim s vama i našim vjernicima ovo sveto vrijeme iščekivanja, u kojemu zbog teške situacije uzrokovane bolešću svi osjećamo, kako nam to prenosi evanđeoski izvještaj o navještenju (usp. Lk 1,26-38), strah i zbunjenost Blažene Djevice Marije pred događajima vlastita života, ali i Božjim očekivanjima od nas samih. No, i nama, kao i Presvetoj Bogorodici, u svemu što se događa Gospodin progovara: „Ne boj se!“ U Njemu pronalazimo „milost“, u Njemu kome „ništa nije nemoguće“. Stoga vas na takav stav i promišljanje pozivam ovih dana i potičem svakoga od nas.

Kroz ove sam dane, ponajprije savjetujući se s prečasnim dekanima, kao i najbližim suradnicima, pokušao razriješiti dvojbu koja nas sada posebno opterećuje. Poći ili ne, onako kako smo to uvijek činili, pohoditi i podijeliti blagoslov našim obiteljima u prigodi Božića. Slušao sam vaše prijedloge, ali i poteškoće. Većina vas slaže se da se navedeno odgodi. Razumijem one koji smatraju da bi bez obzira na sve valjalo poći, ponajprije kako bismo ljudima iskazali blizinu i kako taj naš lijepi običaj ne bi utrnuo. Ipak, razumijem i one koji strahuju da bismo time napravili još i gore, pa premda i u dobroj vjeri i s dobrim namjerama te tako ugrozili živote svojih bližnjih, a možda i naškodili vlastitome zdravlju.

Kao pastir ne mogu, a ne čuti i jedne i druge, te istovremeno brinuti kako za povjereni mi puk Božji, tako i za sve vas, svoju braću po svećeništvu. I jedni i drugi dio ste moje odgovornosti, osobito jer među mnogim vama svećenicima promatram i one ugrožene skupine koje se trebaju čuvati da se ne zaraze i obole od ove teške bolesti. Svjestan sam koliko bi mnogim vjernicima značilo da ih sada pohodimo, ali i koliki se boje ikakvih susreta, osjećajući zbog toga strah i nelagodu.

Ipak, konačno zaključujući, sama me epidemiološka situacija naših sjevernih županija, koja su postala žarišta bolesti i ovih se dana jedva nose s visokom incidencijom zaraženih i teško oboljelih, potiče da presudim kako se ove godine božićni pohod i blagoslov obitelji odgađa do daljnjegado vremena korizme. U međuvremenu, s obzirom na razvoj događaja, zajedno ćemo promišljati i odlučiti što i kako učiniti. Molim vas da ovu odluku prihvatite u duhu svećeničke poslušnosti, kako bismo na području cijele naše Biskupije zadržali načelni stav i među vjernike ne bismo unosili zbunjenost i nerazumijevanje. Volio bih da svojim župljanima navedeno iskomunicirate kroz božićnu čestitku u osobnom pismu ili barem na župnom listiću i pozovete ih da to vjernički prihvate.

Isto će ujedno biti i prigoda da ih, onako kako to i redovito činite, izvijestite o svim župnim događanjima, ostvarenim pothvatima, i statistikama protekle građanske godine, kao i skromno zamolite da se, prema svojim mogućnostima, sjete i materijalnih potreba župe. Prilika je na tom mjestu i za ponovno podsjetiti da su svi darovi, prihodi i prilozi koje župnik, kao upravitelj župnih dobara, prima od svojih župljana namijenjeni isključivo župi i da se isti polažu u župnu blagajnu te služe za funkcioniranje župe i ostale njezine namjenske rashode, a i s obzirom da župnik i ostali crkveni službenici nagradu za svoju službu ne primaju iz drugih izvora, već da ih se u redovnim prilikama nagrađuje, sukladno bodovnom sustavu, iz župne blagajne (usp. Biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine, „Odredbe za provedbu financijskog sustava u Zagrebačkoj metropoliji“, na snazi od 1. siječnja 2001. godine, u: Službeni vjesnik Varaždinske biskupije, 4 (2000), 146-147.).Ipak, imajte razumijevanja da mnogi u ovim vremenima, a i zbog nastale situacije, teško žive i da možda nemaju mogućnosti od čega izdvojiti svoj dar. Primite i to s kršćanskom ljubavlju, i nemojte dopustiti da se osjete zbog toga manje vrijednima ili neprihvaćenima. Bit će već prilike da kao vjernici doprinesu za crkvene potrebe. Neka vam na srcu osobito budu siromašni, kako u vašoj župi, tako i drugdje. Preko župnog, biskupijskog i nacionalnog Caritasa konkretno pomognimo onima koji su u potrebi, neka se nitko ne osjeti osamljenim i napuštenim u svojoj neimaštini. Volio bih da se potrudite i čuti svoje vjernike, praktično ih kontaktirajte telefonom, osobito gdje je to moguće na manjim župama, upitajte ih za zdravlje, njih samih i članova njihovih obitelji, kako bi se upoznali na koji se način sami nose s ovom cijelom situacijom i dali im do znanja da ste tu za njih, da ih preporučujete u svojim molitvama i svetim misama, iako se ne možete kao inače vidjeti, te da ste im na raspolaganju za ono u čemu im možete pomoći.

I na biskupijskoj razini već smo unaprijed svjesni da će sljedeća godina za sve nas biti godina odricanja, u kojoj ćemo najvjerojatnije morati zaustaviti financiranje već planiranih projekata, kako bismo imali ono esencijalno za naš poziv i služenje. Vodit ćemo brigu i o prihodima svake župe.Prema sredstvima koja joj budu na raspolaganju, Biskupija će priskočiti u pomoć kome bude potrebno.

I dalje vas pozivam na pridržavanje svih propisanih mjera, osobito na broj prisutnih vjernika od 25 osoba, kako u zatvorenim, tako i na otvorenom prostoru, kao i držanje razmaka, nošenje maski i mjere pojačane dezinfekcije, čišćenja i provjetravanja prostora. Slažemo se ovih dana s postavljenim pitanjem o logičnosti, razumljivosti i provedivosti pojedinih mjera, ali smo svjesni da smo ih se i dalje dužni pridržavati. Ujedno se bojimo još strožih mjera, jer su zbog pogoršanja situacije i one moguće. Stoga vas pozivam da se svega, a na što sam vas prethodno pozivao, držimo, kao i da vršimo sve što se nalaže. Za to smo u crkvenim prostorima odgovorni. Znam da će negdje, osobito o slavlju Božića, iste biti teško u potpunosti provesti, ali sa strpljivošću i razumijevanjem pozivajte vjernike na pridržavanje mjera, posebno o slavlju polnoćke i božićnih misa.

Dragi svećenici, hvala vam na trudu i zalaganju, na poslušnosti i zauzetosti, na tome što činite sve da i u ove svete dane budete na raspolaganju našim vjernicima, za svaku lijepu riječ i utjehu, za svetu ispovijed, misu i ostale sakramente. Hvala vam što ste prisutni u našim crkvama, što ste na raspolaganju bolesnima i nemoćnima koji žele da ih pohodite i okrijepite svetim sakramentima. Budite i dalje prisutni na način na koji možete; da nitko od naših vjernika ne osjeti da smo ih zaboravili, napustili ili da smo olako odlučili propustiti, ono što se, nažalost, u ovoj situaciji mora odgoditi.

U vaše molitve preporučam sve one koji trpe od ove teške bolesti, osobito umiruće, naše liječnike, medicinsko i bolničko osoblje, kao i one koji se teško nose s ovom situacijom pandemije. Budimo jedni drugima molitvena podrška i blizina!

Želeći vam svako dobro u ove svete dane došašća, lijepu i plodonosnu pripravu za slavlje Božića, smijem vam već i sada poželjeti da svima bude radostan i blagoslovljen!

U Varaždinu 12. prosinca 2020.

X Bože Radoš

varaždinski biskup, v. r.

Skip to content