23.11.2025.
Draga braćo i sestre u Kristu,
poštovani članovi Župnog vijeća, dragi gosti, prijatelji i dobročinitelji naše župe,
u ovom milosnom trenutku, pred oltarom Gospodnjim, želim izreći riječi koje nisu samo moje, nego riječi moga srca i moje zahvalnosti svima vama.
Prije svega, zahvaljujem predsjedniku našeg Župnog vijeća, gospodinu Stanku, na toplim i velikodušnim riječima. Dok sam slušao njegov govor, osjećao sam kako me obuzima duboko ponizno divljenje — jer ono što ste opisali nije djelo jednog čovjeka, nego plod Božje milosti i žive vjere ove župne zajednice.
Kada me je naš biskup povjerio ovoj župi prije pet godina, došao sam s jedinom željom: biti vaš župnik tako da u meni prepoznate služitelja Kristova, a ne gospodara; brata i pastira, a ne upravitelja.
Došao sam usred teških dana pandemije, u tišini, s molitvom u srcu. Ali već tada sam osjetio da dolazim u zajednicu koja vjeruje, koja se nada, koja ljubi. Zajednicu koja zna da je Bog prisutan ondje gdje se braća i sestre okupljaju u Njegovo ime.
Danas, nakon pet godina našega zajedničkog hoda, želim reći jedno veliko — hvala.
Hvala vama, dragi župljani, što ste me primili kao svoga. Hvala što ste zajedno sa mnom gradili i obnavljali ne samo crkve i prostore, nego i ono najvažnije — duhovni život naše župe.
Želim zahvaliti svim suradnicima koji svojim služenjem nose i oblikuju život ove župne zajednice.
Hvala Župnom vijeću, koje mudro i odgovorno savjetuje i podržava sve što činimo.
Hvala Župnom caritasu, koji kroz nesebičnu dobrotu i brigu dopire do onih najpotrebnijih, tiho i skromno čineći djela milosrđa koja griju srce cijele župe.
Hvala našim molitvenim zajednicama, koje svojim ustrajnim molitvama drže našu župu u duhovnoj snazi i Gospodinu prikazuju sve naše potrebe, radosti i križeve.
Hvala čitačima, koji Božju riječ donose s ambona i pomažu da je slušamo s pozornošću i vjerom.
Hvala ministrantima, koji s radošću i marljivošću služe oko oltara, obogaćujući liturgiju i svjedočeći radost mladenačke vjere.
Danas posebno želim izreći jedno veliko, od srca iskreno hvala našim zborovima i pjevačima.
Hvala vam što svojim glasovima otvarate naša srca Bogu, što našim liturgijama darujete toplinu, dubinu i svečani sjaj. Vaša ustrajnost, predanost i ljubav prema glazbi i liturgiji neprocjenjiv su dar zajednici.
Isto tako, želim izreći osobitu, duboku zahvalnost našim zvonarima — kako u Hlapičini, tako i u našoj župnoj crkvi.
Hvala vam što svojim služenjem dozivate narod Božji na molitvu, što glas naših zvona podsjeća da je Bog stalno prisutan među nama. A posebno zahvaljujem zvonarima iz župne crkve koji cijele godine kite crkvu iz svoje vlastite blagajne, čineći to tiho, velikodušno i s ljubavlju. Vaša skromnost i briga za ljepotu Božjeg doma pomažu župi da sredstva usmjerimo na druge potrebe. Neka vam Gospodin stostruko uzvrati za svu vašu dobrotu.
Hvala vam svima za svaki trenutak zajedništva: za klanjanja pred Presvetim, za molitvene susrete, za sakramente koje smo zajedno slavili, za povjerenje koje ste mi ukazali u radostima i u trenucima boli. Ako je učinjeno nešto dobro, ako je išta izgrađeno, uređeno ili obnovljeno — neka se sve to pripiše najprije Bogu, a zatim vama, dragim župljanima, koji ste uvijek stajali uz mene.
Ništa ne može izrasti bez zajedništva — a naše je zajedništvo dar koji nadilazi naše snage.
Danas želim zahvaliti i našem biskupu, kao i svim institucijama koje su pomagale, ali nadasve želim zahvaliti vama, ljudima koji ovu župu nose u srcu, koji je vole, brane i grade.
Danas, u ovom posebnom trenutku naše petogodišnje zajedničke službe, želim također zahvaliti za darove koje ste mi, dragi župljani, s ljubavlju pripremili.
Vaša pažnja, srce i velikodušnost u ovim darovima nisu samo materijalni znakovi, već izraz zajedništva, poštovanja i vaše ljubavi prema meni, kao vašem župniku.
Isto tako, želim od srca zahvaliti i našoj dragoj kuharici Katici.
Pet godina ste uz nas, tiho i predano služite, kuhate, čistite i brinete o svemu što župni dom čini toplim i gostoljubivim.
Danas, kada primate dar od župljana, znajte da je to znak naše duboke zahvalnosti i poštovanja za sve što činite, svakoga dana, s osmijehom i ljubavlju.
Vaši darovi i pažnja podsjećaju nas da zajednica nije samo mjesto – ona je srcem i djelima ispunjena obitelj.
Hvala vam na svemu, i neka Gospodin stostruko uzvrati za svu vašu dobrotu i velikodušnost.
Draga braćo i sestre, molim Gospodina da vas nagradi za svako dobro koje ste učinili:
za svaku molitvu, svaku žrtvu, svaki dar, svaku ruku rada i ljubavi.
Molim ga da u vaše domove izlije mir, zdravlje i radost;
da blagoslovi vaše obitelji, djecu i mlade;
da utješi bolesne i ožalošćene;
da nas sve vodi putem vjere, nade i ljubavi.
Za sebe molim samo ovo: da i dalje mogu služiti u poniznosti, s vedrinom i predanošću, da moj život bude koristan za ovu zajednicu i da nikada ne zaboravim da sam ovdje poslan služiti, a ne biti služen.
Neka nas u našem zajedničkom hodu prati zagovor naše nebeske Majke, Blažene Djevice Marije, i našeg zaštitnika svetog Martina, koji nas uči darivanju, jednostavnosti i ljubavi prema bližnjemu.
Od srca vam zahvaljujem za sve što jeste i za sve što činite.
Neka vas Gospodin obilno blagoslovi!
23.11.2025.
Dragi naš župniče Mladene,
poštovani župljani, dragi gosti i prijatelji naše župe,
danas smo se okupili s dubokom radošću i zahvalnošću u srcu, jer slavimo pet godina od dolaska našeg župnika, vlč. Mladena Gorupića, u našu župu.
Kada se osvrnemo unatrag, teško je povjerovati da je prošlo već pet godina od onog dana, 18. studenoga, kada ste, po dekretu preuzvišenog biskupa Varaždinskog Bože Radoša, stupili u našu župnu zajednicu.
Bilo je to vrijeme neizvjesnosti, straha i bolesti — vrijeme pandemije koronavirusa. U crkvama smo nosili maske, nismo se mogli rukovati, druženja su bila ograničena. Ipak, vi, župniče Mladene, niste dopustili da vas to obeshrabri.
Došli ste tiho, skromno, ali s odlučnošću i srcem punim vjere. Pandemija vas nije zaustavila. Naprotiv — baš tada, kad je bilo najteže, počeli ste graditi, okupljati, moliti i ohrabrivati.
Od prvih dana vašeg dolaska bilo je jasno da ne dolazite kao gospodar, već kao pastir — onaj koji voli, sluša, vodi i služi.
Pod vašim vodstvom osnovali smo molitvenu zajednicu „Bog je ljubav“, pobožnosti Milosrdnom Isusu i Presvetom Srcu Isusovu, formirana je i zajednica Kursiljo.
Uveli ste tjedna klanjanja pred Presvetim oltarskim sakramentom, koja mnogima postaju izvor mira i duhovne obnove.
Izabrali ste novo pastoralno i ekonomsko vijeće, dali prostor mladima, ministrantima, čitačima i svim župnim suradnicima da se uključe u život Crkve.
Uveli ste svetkovinu radnog dana u Hlapičini, i time povezali sve dijelove naše župe u jedno zajedništvo vjere i ljubavi.
No, vaš se rad nije zaustavio samo na duhovnom polju.
Kao pravi domaćin, brinuli ste i o svemu što je Bogu posvećeno – o našim crkvama, dvoru, dvorištu i okućnici.
Tako smo zajedno uredili i obnovili mnogo toga:
• novi luster u Hlapičini, tri nova lustera u župnoj crkvi i luster u Kapelšćaku,
• srušena su dotrajala stabla i uređen novi park na župnom dvoru,
• obnovljen je cijeli župni dvor – iznutra i izvana, s novim namještajem i toplinom doma koji odiše urednošću i skladom,
• uređeno je novo parkiralište, ulaz u dvoranu, zimski vrt, nova ograda, sjenica, voćnjak i kokošinjac,
• obnovljena je fasada crkve u Hlapičini uz pomoć grada i Republike Hrvatske i uređen prostor oko crkve,
• uz pomoć Ministarstva kulture obnovljen je glavni oltar sv. Margarete i pokrajni oltar sv. Nikole, a uz pomoć župljana obnavlja se oltar sv. Florijana u Kapelščaku.
To nije samo popis radova.
To je dokaz da u našoj župi djeluje župnik koji živi svoj poziv — koji vidi, planira, radi i stvara.
Župnik koji ima plan, ali još više — ima srce.
Dragi župniče Mladene, vi ste čovjek koji uvijek radi, a nikad ne djeluje umorno.
Za svakoga imate trenutak — za bolesnika, za dijete, za staricu, za obitelj u potrebi.
Vi ste tu — za nas. Ne iz dužnosti, nego iz ljubavi.
Zahvaljujemo Bogu što nam vas je poslao.
Zahvaljujemo za svaku misu, propovijed, ispovijed, svaku riječ ohrabrenja i svaku žrtvu – vidljivu i nevidljivu.
Hvala što nas učite da župa nije zgrada, nego živa zajednica.
A danas od srca zahvaljujemo i našoj dragoj kuharici, gospođi Katarini.
Draga gospođo Katarina,
već pet godina služite našoj župi tiho, samozatajno i s velikom predanošću.
Vi ste nevidljiva, ali snažna ruka koja održava župni dom toplim, urednim i gostoljubivim.
Kuhate, čistite, perete, pospremate, primate goste — i sve to s dobrotom i osmijehom.
Vaš rad možda nije na oltaru, ali je pred Bogom jednako vrijedan.
On je dio ljubavi koja nosi ovu župu.
Zato vam danas svi zajedno kažemo: od srca hvala!
Dragi župniče Mladene, draga gospođo Katarina,
kao znak naše zahvalnosti i ljubavi, župljani vam danas žele uručiti i prigodne darove.
Oni nisu nagrada — oni su simbol naše zahvalnosti, poštovanja i radosti što ste dio naše župne obitelji.
Neka ti darovi budu mali podsjetnik na veliku zahvalnost koju nosimo u srcima.
Neka vas Gospodin nagradi za svu dobrotu, trud i predanost koju ste utkali u ovaj kraj.
Neka vam daruje zdravlje, snagu i blagoslov, a Duh Sveti neka vas vodi i nadahnjuje.
Neka vas Blažena Djevica Marija čuva pod svojim plaštem, a sveti Martin neka bude vaš trajni uzor u darivanju.
U ime svih župljana, u ime pastoralnog i ekonomskog vijeća, od srca vam kažem:
Hvala!
Sretan i blagoslovljen jubilej – pet godina služenja, vjere, ljubavi i zajedništva!
Bog vas blagoslovio!
