11.04.2023.
Na Uskrsni ponedjeljak , već tradicionalno u našoj župi, župnik služi misu za sve vozače na početku otvaranja oldtimer sezone, a nakon misnog slavlja na Trgu Svetog Martina blagoslivlja vozače i vozila.
Tijekom misnog slavlja župnik Mladen Gorupić je sve posebno pozvao da ne zaborave tijekom zemaljskog putovanja slijediti pravi put, a to je put našeg Spasitelja Isusa Krista.
To je put na kojem nema prometnih nesreća. To je put koji nas vodi sigurno do cilja. Župnik je svima čestitao Uskrs i zaželio da uskrsnu radost pronose kroz svoj svakidašnji život.
11.04.2023.
Zahvaljujemo ti, Bože, i prikazujemo ti prvine plodova koje si dao da uzberemo. Po svojoj si riječi dao da rastu, zapovjedio si zemlji da donosi sve svoje plodove na radost i za hranu ljudskom rodu i svim životinjama. Za sve to mi te hvalimo, Bože, za sve tvoje blagoslove što nam daješ kad ukrašavaš sve stvoreno svakom vrstom plodova, po svome Sinu Isusu Kristu, našem Gospodinu, po kojem je tvoja slava u vijeke vjekova.
11.04.2023.
Čuvanje Božjeg groba 2023. – DVD Sveti Martin na Muri
09.04.2023.
Danas je Uskrs. Moralna i mistična snaga što su je apostoli, a potom cijelo kršćanstvo crpli iz uskrsne činjenice ne da se izmjeriti.. Kršćanstvo se ne oslanja samo na zakon, na mudrost nauke, na uzvišenost moralnog lika: kršćanstvo se prije svega i bitno oslanja i izvire iz zbiljske stvarnosti: ono raste, buja, vrije, snažno jača i raširuje svoju silu iz činjenice uskrsnuća. Zato je kršćanstvo širom otvoreno prema svemu što je dobro, plemenito i ćudoredno veliko, bez obzira koliko stoji žrtava i napora.
Novi svijet počinje i raste iz svete ljudske volje uskrsloga Krista, iz njegove ljubavi koja je bila jača od smrti, jača od svega zla, svih zlih volja.. Mi smo, dakle ti, koji, ujedinjeni s Kristom uskrsnulim, stopljeni s njegovim srcem, združeni s njegovom svetom voljom, gonjeni njegovom ljubavlju, ulažući cjelokupan potencijal čitavoga svoga bića moramo biti graditelji, stvaratelji, oživotvoritelji novoga kristovskog svijeta, punog plemenitosti, pravednosti, svetosti, svijet koji će biti pun neba.
08.04.2023.
Velika subota dan je Isusova počinka u grobu. No, prije pola noći slavi se Isusovo uskrsnuće, tzv. Vazmenim bdjenjem. U nas su se još zadržali običaji da obredi priprave za Uskrs počinju ujutro na Veliku subotu.
Sada se oni slave u kasno popodne ili na večer, a zovu se Vazmeno bdjenje. Ono počinje blagoslovom vatre ispred crkve, a zatim slijedi povorka i pozdrav uskrsnoj svijeći koja predstavlja Krista, biblijska čitanja koja razotkrivaju svu povijest spasenja, blagoslov krsne vode te misa za proslavu uskrsnuća. Sve te sastavnice Vazmenog bdjenja nemaju odjeka u narodnim običajima, ali se u njima prije svega očituje blagoslov ognja i proslava događaja uskrsnuća.
Naime, hrvatski su se teolozi zauzeli za riječ vazmeno, jer je riječ uskrs preuska, ne obuhvaća sve presudne događaje iz Isusova otkupiteljskog djela: muku, smrt, uskrsnuće, uzašašće i slanje Duha Svetoga. Riječ Vazam uključuje događaje od Velikog četvrtka do Uskrsa u najužem smislu, a u širem uključuje sve što Crkva slavi od početka korizme pa sve do Duhova: korizma podsjeća na Isusov post kroz 40 dana u pustinji, Veliki četvrtak spomen je na Posljednju večeru i na uhićenje u Maslinskom vrtu, Veliki petak na osudu i smrt, a Velika subota je dan mirovanja koje Vazmenim bdjenjem prelazi u veliki obrat, u iznenađenje Isusova uskrsnuća; ono se od davnina slavilo u uskrsnoj noći. Taj veliki obrat uskrsnuća slijedio je Isusovo uzašašće i slanje Duha Svetoga, koje spominjemo 50 dana poslije Uskrsa, na blagdan Duhova.
Narodni velikosubotnji običaj o obnovi kućne vatre u najužoj je vezi s prvim crkvenim obredom na Veliku subotu, naime blagoslovom vatre pred ulazim vratima u crkvu. Blagoslov vatre podsjeća na gorući grm iz kojega je Bog govorio izraelskom vođi Mojsiju i otkrio svoje ime: “Ja sam koji jesam”. Od te vatre svećenik pali uskrsnu svijeću koja označava uskrslog Krista.
U sjeverozapadnoj Hrvatskoj čest je običaj uskrsnih krijesova – vuzmenki. U mnogim našim krajevima ljudi pripravljaju pred crkvom pravu gomilu drva koju onda pale kresanjem kamena o kamen, a ne suvremenim upaljačem ili šibicom. No prije je svećenik palio vatru tako da je potpaljivao gubu – koja raste po panjevima i na starom drveću – i zatim naslagana drva. Postojao je još stariji običaj da se vatra izaziva i guba pali trenjem drveta o drvo; to je tzv. živa ili sveta vatra. Kad je završio blagoslov vatre i narod ušao u crkvu, onda bi dječaci ili momci palili svoj komad gube na blagoslovljenoj i nosili kući da ponovno potpale vatru na vlastitom ognjištu. Domaćica bi prije potpuno ugasila vatru u kući, očistila peć. Sve je to izraz želje da i u kući gori “sveta vatra”. Premda je takvo održavanje vatre na ognjištu bila pretkršćanska tradicija, vremenom je to u Evropi i kod Hrvata postao opći crkveno-narodni običaj s jasnim kršćanskim značenjem: svetu vatru koju je Bog zapalio među ljudima treba donijeti u svaki dom, tj. Bog neka bude prisutan u kući.
