VAZMENO TRODNEVLJE NA WEB STRANICI ŽUPE
VAZMENO TRODNEVLJE PRATITE PUTEM ŽUPNE WEB STRANICE
USKRSNA PORUKA HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE
USKRSNA PORUKA HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE
Draga braćo i sestre u Kristu Uskrslomu!
Ulaskom u Veliki tjedan započeli smo proslavu otajstva smrti Isusa Krista, Sina Božjega, otajstva njegove nemoći i zemaljskoga poraza, te njegova uzdignuća u slavu. U trenutku umiranja Gospodin se obraća nebeskomu Ocu riječima: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.« (Lk 23,46). Isusova predanost milosrdnomu Ocu nama je vjernicima uzor i poticaj. Posebice nam je taj stav potreban u ovim danima kada našu domovinu i cijeli svijet pogađa širenje bolesti koja je uvelike zaustavila redovitost života i rada, unijela nesigurnost i poremetila blizinu ophođenja i susreta. Uz to, kao biskupi suosjećamo sa Zagrebačkom nadbiskupijom, s ljudima u Zagrebu i okolici koji su doživjeli razorni potres koji je pojačao kušnju ugroženosti, dodatno uznemirio ljude, oštetio im domove i crkve, te uzdrmao dušu i osjećaje.
Kao zajednica Kristovih vjernika koja živi blizinu s Gospodinom, u susretu i zajedništvu s bližnjima, u ovim danima kušnje osjećamo velik nedostatak liturgijskih slavlja u kojima primamo puninu euharistijskoga dara. Premda smo medijski povezani s mjestima gdje se misa slavi, nedostaje nam širina očitovanja vjere s drugim vjernicima. No, to nas usmjerava na dublje razmatranje i na uporište u sigurnoj nadi. Jer, kada trpi čovjek, zajedno s njime trpi i Krist. On se utjelovio i patnju podnio kako ne bismo ni u jednomu iskustvu bili sami i bez njegove milosne pomoći.
Veliki tjedan suočava nas sa znakovima i iskustvima nedostataka i praznine. A vjera nam omogućuje baš u životnoj praznini otkrivati prisutnost Živoga. To je iskustvo uskrsnoga jutra koje je anđeo objavio ženama: »Nije ovdje! Uskrsnuo je!« Stoga, u svakoj ljudskoj praznini odjekuje vijest da nam je po Uskrsnulomu Gospodinu darovana punina. Jer čovjek nije stvoren za prazninu, nego za Puninu.
U nedjelju Uskrsnuća Gospodinova Crkva moli: »Bože, ti si danas po svojemu Jedinorođencu pobijedio smrt i nama otvorio pristup vječnom životu.« To je Radosna vijest koju i mi naviještamo i svjedočimo. Život vječni za nas počinje kada se sjedinimo s Božjim Sinom, kada prihvatimo Boga koji nam se daje i koji se predao za nas. U tom vidu i kušnje kroz koje prolazimo obasjane su svjetlom Uskrsa, koje ostaje našom novom snagom i utjehom.
Stoga vas, braćo i sestre, potičemo da ne prestanete moliti i vjerovati u snagu molitve. Poučeni biblijskim uzorima molitve i primjerima naših pređa, molimo jednostavno i iskreno poput psalmista čiji su vapaji i molitva kao melem duši našoj. Gospodinove riječi zvuče poput uskrsne pobjede: »Izbavit ću ga jer me ljubi, zakrilit ću ga jer poznaje ime moje. Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti, s njim ću biti u nevolji, spasit ću ga i proslaviti. Pokazat ću mu spasenje svoje.« (Ps 91,114-16). Iz te sigurnosti spontano se uzdiže i naš ponizni vapaj: »Gospodine, pogledaj našu muku i zaustavi navale zla; oslobodi nas od preteških kušnja! Ali, prije svega, daj nam spoznati i vršiti volju tvoju!« Zato je iznimno znakovito i plodonosno što smo tijekom proteklih tjedana bili ujedinjeni u molitvi putem medija i drugih tehničkih sredstava. To nam je olakšalo samoću i udaljenost, a ohrabrivalo i jačalo naše pouzdanje u Gospodina.
S osobitom molitvom i bratskom blizinom pratimo brižnost onih koji svojim služenjem svjedoče istinsku ljubav prema čovjeku: liječnici i medicinske sestre, državni dužnosnici, policija, vojska, djelatnici medija, vatrogasci, trgovci i volonteri, te svi ostali koji su pokazali spremnost izložiti svoje živote i zdravlje u obrani od opasnog virusa i razornog potresa. Nastavit ćemo ih uključivati u svoje molitve, s vjerničkom zahvalnošću koja nas potiče da činimo sve da se nitko ne osjeti odsutnim u našoj ljubavi.
Braćo i sestre, dok promatramo svoje muke i životne kušnje, koje nas već nekoliko tjedana pritišću, tješi nas vjera u uskrsnuće Isusa Krista koji je nadvladao svako zlo, pa je i samu smrt pobijedio. Zahvalni smo Gospodinu i ove godine za njegovu uskrsnu blizinu. On nakon uskrsnuća pokazuje učenicima svoje rane kako bi ih izvukao iz malodušnosti i beznađa. To su rane koje su vidljive, koje bole, ali i koje sjaje na licu Crkve, koja je Njegovo otajstveno tijelo. Onima koji nisu vjerovali Isus ne pokazuje nebesku slavu, nego preobražene znakove svoje muke. Svojim uskrsnućem on upućuje na novu dimenziju preobraženosti stvorenoga svijeta.
U ozračju Uskrsa upućujemo jedni drugima čestitke i dobre želje. Nakon drame i šutnje Velikoga petka opet će zabrujati crkvena zvona i objaviti vijest koju je Marija Magdalena »rano u jutro, još za mraka« (Mk 16,9) otrčala priopćiti apostolu Petru. Neka nas sve uskrsnuli Gospodin učvrsti u vjeri i pouzdanju da je On sada »zdesna Bogu i da se zauzima za nas« (Rim 8,35). Osnaženi tom vjerom i mi ćemo svim nevoljama usprkos »stajati čvrsto u Gospodinu« (Fil 4,1). Uskrsnuli Gospodin je nada i snaga naša. On je svjetlo u povijesti ljudskog mraka i tame. On je središte i smisao svega.
U toj vjeri svim vjernicima naših (nad)biskupija, kao i onima izvan domovine, te svima do kojih dopire naša riječ, čestitamo Uskrs i želimo da bude ispunjen nadom, radošću i svakim nebeskim blagoslovom!
Biskupi Hrvatske biskupske konferencije
U Velikomu tjednu 2020.
NEDJELJOM SU ŽUPNA CRKVA SV. MARTINA BISKUPA I CRKVA SV. ANE U HLAPIČINI OTVORENE 9.00-12.00 SATI, UZ STROGO PRIDRŽAVANJE MJERA CIVILNOG STOŽERA
NEDJELJOM SU ŽUPNA CRKVA SV. MARTINA BISKUPA I CRKVA SV. ANE U HLAPIČINI OTVORENE 9.00-12.00 SATI, UZ STROGO PRIDRŽAVANJE MJERA CIVILNOG STOŽERA
Nedjeljom su župna crkva svetog Martina biskupa i crkva svete Ane u Hlapičine otvorene od 9.00 – 12.00 sati za osobnu pobožnost. Prilikom ulaska u crkvu obavezno dezifincirati ruke. U crkvi držati razmak minimalno od 2 metra i ne smije biti istovremeno više od pet vjernika.
POZIV NA MOLITVENO ZAJEDNIŠTVO ZA PRESTANAK EPIDEMIJE KORONAVIRUSA
15. OBLJETNICA SMRTI IVANA PAVLA II. – POZIV NA MOLITVENO ZAJEDNIŠTVO ZA PRESTANAK EPIDEMIJE KORONAVIRUSA
U povodu 15. obljetnice smrti Ivana Pavla II. na zajedničku molitvu na nakanu za prestanak epidemije koronavirusa, poziva umirovljeni krakovski nadbiskup kardinal Stanisław Dziwisz.
„Usrdno vas molim, nemojte da ikoga ponestane u tom duhovnom zajedništvu, 2. travnja u 21.37“, napisao je kardinal, a prenio portal Božje Milosrđe.
U prigodnoj riječi upućenoj vjernicima, dugogodišnji osobni tajnik pape Ivana Pavla II. sjeća se kako se prije petnaest godina, u trenutku odlaska pape Ivana Pavla II. u Očev dom „na Trgu sv. Petra u Vatikanu, u crkvama i kapelicama čitavoga svijeta, na gradskim trgovima i uz raspela na raskrižjima održalo veliko molitveno bdjenje milijuna ljudskih srdaca“, koji su htjeli biti sjedinjeni u molitvi uz umirućega Papu.
„Mislim o tim trenutcima zajedništva kad gledam na danas opustjeli Trg sv. Petra, kad vidim prazne crkve i opustošene ulice. Svijet je stao kao što je stao prije petnaest godina. Osjetili smo se u tom trenutku kao sirote, ali smo se međusobno hrabrili i tražili utjehu u Bogu koji je izvor života. Znamo li danas – kao tada – ustrajati u uzajamnoj ljubavi, biti postojani u trenutcima boli i čežnje koja nam je svima zajednička? Uspijevamo li nadati se i crpiti snagu iz istine da je, makar se ne možemo osobno susresti, naše zajedništvo stvarno i da ono postoji, usprkos zatvorenim vratima naših domova?“, napisao je kardinal Dziwisz.
Kardinal Dziwisz potaknuo je da se u četvrtak 2. travnja u 21.37 po zagovoru sv. Ivana Pavla II. moli za prestanak pandemije koronavirusa te Bogu povjeri „sudbina svijeta i svakoga čovjeka“.
Moliti se može bilo koja molitva po želji (Gospina krunica, krunica Božjega milosrđa ili bilo koja druga molitva…), a slobodno je dodati i Čin posvete svijeta Božjemu milosrđu koji je izrekao sv. Ivan Pavao II. posvećujući svijet Božjemu milosrđu u krakovskom svetištu Božjega milosrđa, 17. kolovoza 2002. godine.
ČIN POSVETE SVIJETA BOŽJEMU MILOSRĐU
Bože, Milosrdni Oče, koji si objavio svoju ljubav u svome Sinu Isusu Kristu, a na nas si je izlio u Duhu Svetom, Tješitelju, danas ti povjeravamo sudbine svijeta i svakoga čovjeka. Sagni se nad nas grešnike, ozdravi našu slabost, porazi svako zlo, učini da svi stanovnici zemlje dožive tvoje milosrđe da bi u tebi, Bogu Jedinom i Trojstvenom, uvijek nalazili izvor nade. Vječni Oče, po pregorkoj muci i uskrsnuću svoga Sina, budi milosrdan nama i cijelomu svijetu. Amen. (sv. Ivan Pavao II.)
“GOSPODINE, NAUČI NAS MOLITI”
“GOSPODINE, NAUČI NAS MOLITI”
Jedan učenik moli Isusa „Gospodine, nauči nas moliti!“ (Lk 11, 1).
Do neki dan mnogi su govorili kako nemaju vremena moliti, kako nemaju vremena biti zajedno u obitelji, odnosno kako je ovaj život stalno napet i svi smo u nekoj žurbi.
Međutim kada malo bolje pogledamo svoj život vidimo da čovjek ima vremena za ono što želi, pa tako za molitvu, Riječ Božju, odnosno Boga.
Sadašnja situacija nas prisiljava da budemo doma i ne bismo smjeli dozvoliti da to vrijeme bude uzaludno. Jačajmo se zajedništvom (iako fizički nismo zajedno), molitvom jedniH za druge.
Isus na upit učenika daje molitvu „Oče naš“! Molimo tu molitvu što češće.
Tko smatra da su potres i virus kazna Božja nije razumio ništa od Isusove poruke
Pandemija je prigoda da preispitamo naš način života
Kako se radovati što nam Gospodin govori i kroz ovo? Naime, Sveto Pismo, osobito Stari zavjet govori nam često o pošastima – prirodnim nepogodama i slično kroz koje je narod prolazio, razdoblja gladi, bolesti, Novi zavjet nam donosi osobe koje kroz težinu bolesti dolaze k Bogu. Možemo li i ovo dopuštenje shvatiti kao poziv na pokoru i obraćenje? Kao priliku da uvidimo gdje griješimo i da se okrenemo se Bogu?
Ne mislim da je pandemija Božji govor čovječanstvu. Ali mislim da je ona prigoda preispitivanja našeg načina života. Biblija ima puno svjedočanstava u kojima su nevolje bile prigoda za obraćenje, za samorefleksiju, za promjenu stava koji je bio neusklađen s Božjom voljom. Budući da je riječ o pandemiji, pokazuje nam se najprije naše ljudsko zajedništvo. Ono je puno vidljivije u ovakvim negativnim iskustvima, nego li u drugim, pozitivnim. Potom se pokazuju naše sebičnosti. Mi sebi umišljamo da smo širokogrudniji nego što jesno. Otkrijemo u banalnim sitnicama kako je teško voditi računa o drugima.
Virus Covid-19 nam je osvijestio koliko nam je važna sloboda kretanja i susretanja jednih s drugima, koliko su naši kontakti važni, kako lako i kako često utječemo jedni na druge. I možda nikada do sada nismo imali prigodu jasno vidjeti koliko daleko seže odgovornost jednih za druge. To što mi hoćemo je jedno, a to što mi stvarno činimo jedni drugima je drugo. Nitko ne želi zaraziti drugoga, a ipak su svi zaraženi kontaktom s nekim već zaraženim. Tako je i u drugim područjima života. To što stvarno činimo jedni drugima ne podudara se s onim što mi hoćemo. Kako u tom ne vidjeti važnost i snagu dvije zapovijedi ljubavi? Ljubav prema Bogu i drugima je trud da ono što stvarno činim bude u skladu s ljubavlju, s najboljim dobrom za drugoga. I kako ne vidjeti da se pitanje o Bogu i životu nazire tamo gdje opažamo svoje krhkosti i granice?
Okolnosti i stanje duha u kojem smo se našli, sveukupna situacija nije samo zemaljski virus, na ovo vjernik gleda očima Neba i vodstva Božjega. Kako izbjeći napast da se sve ovo događa izvan Božjeg vodstva isključivo na nekoj “epidemiološkoj razini”, da smo prepušteni samima sebi i svojim higijenskim strategijama?
Nismo prepušteni samima sebi. Neprestano dobivamo upute. Dobre, promišljene, učinkovite upute. Način kako se borimo protiv virusa ili protiv njegovoga brzog širenja je način kako svoje znanje i umijeće stavljamo u borbu protiv nevidljivoga neprijatelja. Otkrivamo da ima ljudi koji znaju više i bolje od nas i da su njihovi savjeti i upute dobronamjerni, razumljivi i pouzdani.
Nismo ostavljeni sami jer se komunikacijska tehnologija toliko razvila da svatko, doslovno baš svatko, u gotovo svakom trenutku može čuti važno i relevantno mišljenje o onom što nas se svih tiče. Ni tu nismo ostavljeni na milost i nemilost događanjima izvan našeg znanja i naše kontrole. Ljudima je najteže kada ne znaju što se s njima događa. Znanje olakšava i najzahtjevnije izazove. A naše trenutno stanje je da uglavnom znamo što se događa i što se od nas očekuje.
Tko smatra da su potres i virus kazna Božja nije razumio ništa od Isusove poruke
Odredba o slavljenju svete mise bez naroda izazvala je određeni raskol između vjernika pa i samih pastira, tako se s jedne strane vrlo glasno poziva na neposluh i možemo iščitati poruke da je primjerice tragedija uzrokovana potresom u Zagrebu zapravo “kazna” za prvu nedjelju bez vjernika na misi i da je znakovito da su baš crkve i katedrala pretrpjele veliku štetu.
Tko tako misli, Boga smatra osvetnikom koji jedva čeka kako bi se osvetio svojoj nevjernoj djeci. Takvoga Boga nije nam objavio Isus Krist. Podjednako bi se moglo reći da je potres i šteta na katedrali kazna Božja za neposluh tih svećenika svojim pastirima. Ni jedno ni drugo nije točno. I jedno i drugo su moraliziranje prirodnih katastrofa. Tko misli da je to Isusov stav, neka ode u Lukino evanđelje i pročita 13, 1 – 5. Isus ne može izravnije reći nego to što tamo kaže. Prirodne katastrofe nisu Božja kazna kojom on kažnjava ljude. Tko tako moralizira nije razumio ništa od Isusove radosne vijesti. Prirodne katastrofe i epidemije su prigoda da se obratimo i svoj život uredimo što je moguće bolje po Božjoj volji.