02.04.2020.
15. OBLJETNICA SMRTI IVANA PAVLA II. – POZIV NA MOLITVENO ZAJEDNIŠTVO ZA PRESTANAK EPIDEMIJE KORONAVIRUSA
U povodu 15. obljetnice smrti Ivana Pavla II. na zajedničku molitvu na nakanu za prestanak epidemije koronavirusa, poziva umirovljeni krakovski nadbiskup kardinal Stanisław Dziwisz.
„Usrdno vas molim, nemojte da ikoga ponestane u tom duhovnom zajedništvu, 2. travnja u 21.37“, napisao je kardinal, a prenio portal Božje Milosrđe.
U prigodnoj riječi upućenoj vjernicima, dugogodišnji osobni tajnik pape Ivana Pavla II. sjeća se kako se prije petnaest godina, u trenutku odlaska pape Ivana Pavla II. u Očev dom „na Trgu sv. Petra u Vatikanu, u crkvama i kapelicama čitavoga svijeta, na gradskim trgovima i uz raspela na raskrižjima održalo veliko molitveno bdjenje milijuna ljudskih srdaca“, koji su htjeli biti sjedinjeni u molitvi uz umirućega Papu.
„Mislim o tim trenutcima zajedništva kad gledam na danas opustjeli Trg sv. Petra, kad vidim prazne crkve i opustošene ulice. Svijet je stao kao što je stao prije petnaest godina. Osjetili smo se u tom trenutku kao sirote, ali smo se međusobno hrabrili i tražili utjehu u Bogu koji je izvor života. Znamo li danas – kao tada – ustrajati u uzajamnoj ljubavi, biti postojani u trenutcima boli i čežnje koja nam je svima zajednička? Uspijevamo li nadati se i crpiti snagu iz istine da je, makar se ne možemo osobno susresti, naše zajedništvo stvarno i da ono postoji, usprkos zatvorenim vratima naših domova?“, napisao je kardinal Dziwisz.
Kardinal Dziwisz potaknuo je da se u četvrtak 2. travnja u 21.37 po zagovoru sv. Ivana Pavla II. moli za prestanak pandemije koronavirusa te Bogu povjeri „sudbina svijeta i svakoga čovjeka“.
Moliti se može bilo koja molitva po želji (Gospina krunica, krunica Božjega milosrđa ili bilo koja druga molitva…), a slobodno je dodati i Čin posvete svijeta Božjemu milosrđu koji je izrekao sv. Ivan Pavao II. posvećujući svijet Božjemu milosrđu u krakovskom svetištu Božjega milosrđa, 17. kolovoza 2002. godine.
ČIN POSVETE SVIJETA BOŽJEMU MILOSRĐU
Bože, Milosrdni Oče, koji si objavio svoju ljubav u svome Sinu Isusu Kristu, a na nas si je izlio u Duhu Svetom, Tješitelju, danas ti povjeravamo sudbine svijeta i svakoga čovjeka. Sagni se nad nas grešnike, ozdravi našu slabost, porazi svako zlo, učini da svi stanovnici zemlje dožive tvoje milosrđe da bi u tebi, Bogu Jedinom i Trojstvenom, uvijek nalazili izvor nade. Vječni Oče, po pregorkoj muci i uskrsnuću svoga Sina, budi milosrdan nama i cijelomu svijetu. Amen. (sv. Ivan Pavao II.)
01.04.2020.
U NEDAVNOM POTRESU DJELOMIČNO STRADALA
I UNUTRAŠNJOST KAPELE SV. MARGARETE U KAPELŠČAKU
U nedavnom potresu u župi Sveti Martin na Muri djelomično je stradala i unutrašnjost kapele sv. Margarete u Kapelščaku.
U tijeku su ispitivanja arhitekta i statičara da se utvrdi šteta i način sanacije oštećenih dijelova u suradnji sa konzervatorskim zavodom u Varaždinu!
30.03.2020.
“GOSPODINE, NAUČI NAS MOLITI”
Jedan učenik moli Isusa „Gospodine, nauči nas moliti!“ (Lk 11, 1).
Do neki dan mnogi su govorili kako nemaju vremena moliti, kako nemaju vremena biti zajedno u obitelji, odnosno kako je ovaj život stalno napet i svi smo u nekoj žurbi.
Međutim kada malo bolje pogledamo svoj život vidimo da čovjek ima vremena za ono što želi, pa tako za molitvu, Riječ Božju, odnosno Boga.
Sadašnja situacija nas prisiljava da budemo doma i ne bismo smjeli dozvoliti da to vrijeme bude uzaludno. Jačajmo se zajedništvom (iako fizički nismo zajedno), molitvom jedniH za druge.
Isus na upit učenika daje molitvu „Oče naš“! Molimo tu molitvu što češće.
28.03.2020.
Pandemija je prigoda da preispitamo naš način života
Kako se radovati što nam Gospodin govori i kroz ovo? Naime, Sveto Pismo, osobito Stari zavjet govori nam često o pošastima – prirodnim nepogodama i slično kroz koje je narod prolazio, razdoblja gladi, bolesti, Novi zavjet nam donosi osobe koje kroz težinu bolesti dolaze k Bogu. Možemo li i ovo dopuštenje shvatiti kao poziv na pokoru i obraćenje? Kao priliku da uvidimo gdje griješimo i da se okrenemo se Bogu?
Ne mislim da je pandemija Božji govor čovječanstvu. Ali mislim da je ona prigoda preispitivanja našeg načina života. Biblija ima puno svjedočanstava u kojima su nevolje bile prigoda za obraćenje, za samorefleksiju, za promjenu stava koji je bio neusklađen s Božjom voljom. Budući da je riječ o pandemiji, pokazuje nam se najprije naše ljudsko zajedništvo. Ono je puno vidljivije u ovakvim negativnim iskustvima, nego li u drugim, pozitivnim. Potom se pokazuju naše sebičnosti. Mi sebi umišljamo da smo širokogrudniji nego što jesno. Otkrijemo u banalnim sitnicama kako je teško voditi računa o drugima.
Virus Covid-19 nam je osvijestio koliko nam je važna sloboda kretanja i susretanja jednih s drugima, koliko su naši kontakti važni, kako lako i kako često utječemo jedni na druge. I možda nikada do sada nismo imali prigodu jasno vidjeti koliko daleko seže odgovornost jednih za druge. To što mi hoćemo je jedno, a to što mi stvarno činimo jedni drugima je drugo. Nitko ne želi zaraziti drugoga, a ipak su svi zaraženi kontaktom s nekim već zaraženim. Tako je i u drugim područjima života. To što stvarno činimo jedni drugima ne podudara se s onim što mi hoćemo. Kako u tom ne vidjeti važnost i snagu dvije zapovijedi ljubavi? Ljubav prema Bogu i drugima je trud da ono što stvarno činim bude u skladu s ljubavlju, s najboljim dobrom za drugoga. I kako ne vidjeti da se pitanje o Bogu i životu nazire tamo gdje opažamo svoje krhkosti i granice?
Okolnosti i stanje duha u kojem smo se našli, sveukupna situacija nije samo zemaljski virus, na ovo vjernik gleda očima Neba i vodstva Božjega. Kako izbjeći napast da se sve ovo događa izvan Božjeg vodstva isključivo na nekoj “epidemiološkoj razini”, da smo prepušteni samima sebi i svojim higijenskim strategijama?
Nismo prepušteni samima sebi. Neprestano dobivamo upute. Dobre, promišljene, učinkovite upute. Način kako se borimo protiv virusa ili protiv njegovoga brzog širenja je način kako svoje znanje i umijeće stavljamo u borbu protiv nevidljivoga neprijatelja. Otkrivamo da ima ljudi koji znaju više i bolje od nas i da su njihovi savjeti i upute dobronamjerni, razumljivi i pouzdani.
Nismo ostavljeni sami jer se komunikacijska tehnologija toliko razvila da svatko, doslovno baš svatko, u gotovo svakom trenutku može čuti važno i relevantno mišljenje o onom što nas se svih tiče. Ni tu nismo ostavljeni na milost i nemilost događanjima izvan našeg znanja i naše kontrole. Ljudima je najteže kada ne znaju što se s njima događa. Znanje olakšava i najzahtjevnije izazove. A naše trenutno stanje je da uglavnom znamo što se događa i što se od nas očekuje.
Tko smatra da su potres i virus kazna Božja nije razumio ništa od Isusove poruke
Odredba o slavljenju svete mise bez naroda izazvala je određeni raskol između vjernika pa i samih pastira, tako se s jedne strane vrlo glasno poziva na neposluh i možemo iščitati poruke da je primjerice tragedija uzrokovana potresom u Zagrebu zapravo “kazna” za prvu nedjelju bez vjernika na misi i da je znakovito da su baš crkve i katedrala pretrpjele veliku štetu.
Tko tako misli, Boga smatra osvetnikom koji jedva čeka kako bi se osvetio svojoj nevjernoj djeci. Takvoga Boga nije nam objavio Isus Krist. Podjednako bi se moglo reći da je potres i šteta na katedrali kazna Božja za neposluh tih svećenika svojim pastirima. Ni jedno ni drugo nije točno. I jedno i drugo su moraliziranje prirodnih katastrofa. Tko misli da je to Isusov stav, neka ode u Lukino evanđelje i pročita 13, 1 – 5. Isus ne može izravnije reći nego to što tamo kaže. Prirodne katastrofe nisu Božja kazna kojom on kažnjava ljude. Tko tako moralizira nije razumio ništa od Isusove radosne vijesti. Prirodne katastrofe i epidemije su prigoda da se obratimo i svoj život uredimo što je moguće bolje po Božjoj volji.
Izvor: https://duhovnost.net/fra-ante-vuckovic-potres-i-koronavirus-nisu-bozje-kazne-tko-tako-misli-nije-razumio-isusa/
26.03.2020.
PETAK 27. OŽUJAK u 18.00 SATI – MOGUĆNOST PRIMANJA POTPUNOG OPROSTA
Izravni prijenos možete pratiti na HRT1, LAUDATO TV, https://www.bitno.net/….
U petak 27. ožujka, u 18.00 sati, na praznom trgu pred Bazilikom svetoga Petra predvodit ću molitvu – rekao je Papa i napomenuo – Već sada sve pozivam na duhovno sudjelovanje putem sredstava društvenog priopćivanja. Slušat ćemo Božju riječ, uzdizati svoje molitve i klanjati se Presvetom Sakramentu, nakon čega ću podijeliti blagoslov ‘Urbi et orbi’ kojem će biti pridružena mogućnost primanja potpunog oprosta. Na pandemiju virusa želimo odgovoriti s općom pandemijom molitve, suosjećanja i nježnosti. Ostanimo ujedinjeni.
„OPROST GRIJEHA BEZ SVEĆENIKA“
Papa Franjo naglašava slijedeće:
Osobe koje umiru bez bolničkih kapelana, ali i obitelji od kojih se traži da ostanu u kućama a ne mogu doći do svećenika zbog izvanredne situacije, odnosno pandemije, papa Franjo podsjetio je na Katekizam i “pokajanje” kojim se može dobiti oprost grijeha.
Salus animarum, spasenje duša, vrhovni je zakon Crkve, temeljni interpretativni kriterij za određivanje onoga što je ispravno. Zbog toga Crkva uvijek na svaki način nastoji ponuditi mogućnost pomirenja s Bogom svima onima koji to žele, koji su u potrazi, čekaju ili koji postanu svjesni svog stanja te osjete potrebu da budu prihvaćeni, voljeni, oni kojima je oprošteno. U ovim izvanrednim vremenima zbog pandemije s virusom, korisno je podsjetiti ljude koji su teško bolesni i izolirani na odjelima intenzivne njege, kao i obitelji od kojih je zatraženo da ostanu kod kuće kako bi se izbjeglo širenje infekcije, na veliko bogatstvo tradicije. Papa Franjo je to učinio tijekom homilije na misi u Domu Sv. Marte u petak 20. ožujka, piše Vatican News, a prenosi Fratellanza umana.
“Znam da mnogi od vas za Uskrs pođete na ispovijed kako biste se pronašli s Bogom. I, mnogi će mi danas reći: ‘Ali, oče, gdje mogu pronaći svećenika, ispovjednika, budući da se ne može izlaziti iz kuće? A ja se želim pomiriti s Gospodinom, želim da me zagrli, da me otac zagrli… Što mogu učiniti ako ne nađem svećenika?’ Čini ono što kaže Katekizam”, rekao je Papa.
“Vrlo je jasno: ako ne pronađeš svećenika koji bi te ispovjedio, razgovaraj s Bogom, on je tvoj Otac i reci mu istinu: ‘Gospodine, učinio sam to, to, to… Oprosti mi’ i zamoli ga za oproštenje svim srcem, činim pokajanja i obećaj mu: ‘Kasnije ću ovo ispovijedati, ali oprosti mi sada’. I odmah ćeš se vratiti u milost Božju. Ti sam možeš se približiti, kako nas uči Katekizam, oprostu Božjem, ako pri ruci nemaš svećenika. Razmislite: vrijeme je! A ovo je pravo vrijeme, pravo vrijeme. Dobro izvršen čin pokajanja, i tako će naša duša postati bijela kao snijeg”.
Papa se, zapravo, osvrnuo na brojeve 1451. i 1452. Katekizma Katoličke Crkve, koji glase:
1451.Među pokornikovim činima kajanje je na prvome mjestu. To je “bol duše i osuda počinjenog grijeha s odlukom više ne griješiti”.
1452.Kada kajanje proizlazi iz ljubavi prema Bogu, ljubljenom iznad svega, naziva se “savršenim kajanjem” (iz ljubavi prema Bogu, contritio). To kajanje oprašta lake grijehe; a postiže oproštenje i teških grijeha ako uključuje čvrstu odluku pristupiti sakramentalnoj ispovijedi, čim to bude moguće.
